Da me ‘oće lole moga srića, gorila bi za njin ja k’o svića. Laže selo da ja drugog oću, dođi, lole, dođi opet noću.

Ovaj put tema su pjesme, lagano ih je čitati jer su lijepe i čitljive.
Tako postoje npr. pjesme o ljubavi, pjesme koje slave ženinu ljepotu, pjesme o miru ili ratu, pjesme o svadbi i sa svadbnim motivima, pjesme o smrti i prolaznosti života, pjesme s religioznim motivima itd.

Kazala je Stojka Vukojević.
1.
Udovice Ruže Jankovića, jesi fina k’o što si prije bila? Usne su ti k’o u pijavice, obrve k’o u golubice. Oči su ti k’o dvi kosilice. Kad namignu, rosu s trave dignu. Lice ti je bilje od goluba. Udovice, bi li moja bila? Ako ne bi, voda te odnila. Ova usmena lirska pjesma je napisana u devet stihova. Rima je nepravilna (abcccdeff). Ovu su pjesmu (kako kazivačica tvrdi) pjevali momci kad bi se udvarali nekoj djevojci, pjesma je slavila ljepotu žene budući da je ”udovica Ruža” bila jedna od najvećih ljepotica u prijašnje vrijeme. Pjesma završava humorom – u slučaju da bi djevojka odbila momka ili da joj se ne bi svidio, on joj je poželio ”da je voda odnese”.
2.
Mene majka poslala u ogradu k ovcama, pa me gleda sa visine da ne stanem s kime. A ja stojim pa stojim jer se majke ne bojim. I ona je bila mlada kao i ja sada.Pjesma se sastoji od dvije strofe, svaka strofa se sastoji od četiri stiha. Rima je parna (aabb). Pjesma se obično pjevala u prigodama kad bi djevojke iz sela zajedno čuvale stado na pašnjacima, pjesma je zabavnoga karaktera.
3.
Pita mene moja seka Kata: ”Što si, seko, neudata?” A ja njojzi: ”Kad je mogla frajla Zora da se uda za doktora, a ja obr’ gospojica pa da budem majstorica. Ja ću njozi iz inata baš za kakvog advokata.’ Pjesma se sastoji od devet stihova. Rima je nepravilna (aabccddee). Pjesma se, kako kazivačica navodi, izvodila u prigodama kad bi se djevojke ili žene iz sela nalazile i skupa obavljale neke djelatnosi iz kućanstva. Pjesma ima elemente humora što ju čini prigodnom za pjevanje u više različitih okolnosti.
4.
GANGA..Ganga je lirska dvostruka pjesma. Pisana je u desetercu, najkarakterističnijem stihu narodnih pjesama. S obzirom na način izvođenja ganga je višeglasno pjevanje na način primitivne polifonije. Ganga je dvopjev; jedan pjevač pjeva, a prati ga jedan, dva ili više “gangača” i to svi u jedan glas. Koliki će broj “gangača” biti, ovisi o skupini ljudi, koja sluša, o slaganju glasova, a i o samom “pivaču” predvodniku i jačini njegova glasa, jer glas vođe mora nadvisivati ostale. Glavni pjevač započinje pjesmu i predvodi ostale u pjevanju. Za “pivača” se kaže da “piva” ili “vodi”, a za pratioce se kaže da “gangaju” ili “prate”. Kad glavni pjevač završi prvi stih, gangaši prihvaćaju, a on istodobno s gangačima nastavlja drugi stih. Svakomu je čast biti glavni “pivač”, pa se često pjevači natječu, tko će započeti pjesmu. Visina i brzina napjeva zavisi o fizičkim mogućnostima pjevača, o njihovim plućima i glasnicama.Kao što kazivačica navodi, gange su jedan od najčešćih oblika i najrasprestranjenijih u Ljubuškom i okolici. Ganga se ”pjevala” u mnogim prigodama kao što su svadbe, bilo kakva druga slavlja, pa čak i obična okupljanja seljana. Kazivačica tvrdi da su se čak i na nekim sprovodima izvodile gange mada to i nije bio običaj inače. Ganga je u prijašnja vremena služila za zabavljanje, a istovremeno je i zbližavala ljude. Gange koje se ovdje navode su tipične za ljubuški kraj prošloga stoljeća.

U današnje vrijeme gange se sve rjeđe pjevaju i zaista je rijetkost da u prigodama poput svadbe ganga bude pjevana.

Ne smin dragi, crnoga mi oka, da me majka vidi pokraj momka. Kad se moja kotulica trene, u tri lole srce zaokrene. Moja lole, što me nećeš ženit’, moje srce sasvim zaokrenit’. Moja mala, srce će mu pući, ja bi samo da se vratiš kući. ‘Oće lola samo da me gleda, ja se stidin pa mu zato ne dan. Veseli su moga babe dvori dok u njima curica govori.
Čagalj Šime, Ganga – kao oblik usmenog izražavanja, 1979. Dođi, dragi, ili reci neću, nek’ se oči za drugin okreću. Misli mala da će glavna biti, ne zna ona da neće mrdniti. Kotulice, svima oči biže, uvatila san ih ja u mriže. Di je sunce, da mi malo svane, od ove muke srce da oda’ne. Da san mlađa, bolja ne bi bila, dalje od kuće ja ne bi smila. Gango moja, gangala te lola, gangala te oko mojih dvora. Čekaj lole, čekaj jedno lito, da me ne bi kogod priupit’o. Lola traži moju ruku samo, srići pravoj da se mi podamo. Deder mala, samo se okreni, od lipote srce pukne meni. ‘Oće lola da se odman ženi, on baš ‘oće, a svejedno meni. Di je staza di je ona stala, tu je srce ukrala mi mala. Lola moja donosi mi cvića, oko mene ko ‘tica kraj ‘tića. Moja mati, dušom ću te zvati, doć’ će dragi, nemoj me ‘sovati. Moja lole, dođi der mi vamo, da se našoj sreći mi odamo. Da je sriće da me mala spazi, ja bi da je samo malo mazin. Ne znan ‘di je nestala mi lola, nema mi je oko mojih dvora. Da je danas vrime za udaju, lole, to iz sela svi mi znaju. Mala biži, ne da mi se vidit, ljubit’ ću je, nema se šta stidit’. Podaj der mi sreće mili Bože, da se moje male sreće množe. Da me ‘oće lole moga srića, gorila bi za njin ja k’o svića. Laže selo da ja drugog oću, dođi, lole, dođi opet noću. Srce moje, okreni se jugu, da mi lola ne donese tugu. Mala moja, skupljaj svoju dotu, da mi ne bi bila na sramotu. Neće lola da me mladu ženi, već je vrime. Šta ću? Jao meni. Da je lola u sri’ bila svita, ne bi ljubav bila nam sakrita. Kotulice, vragu bi te dala kad se ne bi u tebi udala. Nije ni srića ono što je bila, voda bila ljubav mi odnila. Mala moja, ćirni mi ovamo, Jedno drugom poljubac da damo. Moje srce tuče pa se smiri, lole se siti pa se uznemiri. Lipa mala, oko moje crno, s tobon nema tuge niti zrno. Nema momka lipšeg od mog lole, ja ću samo u njegove dvore. Lole moja, sunce moje žarko, kod sebe me samo mamiš varkom. Oko moje neće druge gledat’, samo će se mojoj loli predat’. Da me nije, ‘di bi lola bila, o ljubavi mojoj samo bi mi snila. Lipa moja,oko moje malo, u tebi mi sve milo ostalo. Kotulice moja, lipa si mi bila, što se krećeš oko moga tila. Neće lola da dođe ovog dana, ostat ću i ove noći sama. Reci mala, nemoj samo lagat’, ‘oćeš li se s mojin srcen slagat’. Da je sriće i još malo para, ja bi se odma’ za lolu udala. Usta moja nikoga ne ljube, samo tebe, jedini golube. Neće srića da me sada prati, da me mojoj ljubičici vrati. Oj curice, triput san te pita’, ne bi više da san poma’nita’. Neće lola više da me gleda, svoje sriće ni kapi mi ne da. Di je lola, što me se ne siti, sad ću šakon da mu malo pritin. Ne da mala da je malo mazin, još je zelena pa se zato pazi. 28 Moja mala neće da me gleda, svojoj loli neće da se preda. ‘Ko će sutra moje pisme pivat, ‘ko će sutra moje snove snivat? E moj dragi, da si malo bliže, u’vatila bi te ja u mriže. Nema vajde čekat malu stalno, kad mi biži njeno oko čarno. Ne da lola da me drugi gleda, okom prati, okolo pogleda. Moja mala ‘oće malo cvića, tako da je uvik prati srića. Ne zna mala da ja neću doći, čekat će me mala do ponoći. Moju lolu za me briga nije, on namigne pa se samo smije. Moja mala magiju mi čini, ja je molin da me malo mini. Srićo moja, kratkog si mi vika, u ruci samo jedna stara slika. Mala mi se za svatove sprema, sve spremila, samo dragog nema. ‘Di je lola, otpala mu kosa, ja san za njeg’ vazda bila bosa. Mala moja, lipša nego duža, k’o u zoru procvitala ruža. Nema lole, odnile ga gore, otiša’ je daleko na more. Kako naći pravu lolu, mama, ja bi rađe ipak bila sama. Lole moja, čuvaj moju ruku, da nas drugi nikad ne potuku. Ne dan suncu da me zoron vidi, još san mala pa se zato stidin. Mala moja kupusine neće, a fažola po tri-čet’ri teće. Crna mala, lipa ‘Ercegovka, bi li tila lipog, mladog momka? Što mi mater već ne sprema dotu, da loli dadnen svu svoju lipotu. Dok san mlada, lole, ti me ljubi, kad san stara, da te ne izgubin. Srce moje, nemoj mi poludit, ode lola, koga ću sad ljubit’? Ode moja volja za životon, oeće mala da rani me lipoton. Kaže mala da će dušu dati, ‘oću malu, stra’ me njene mati. Vridna mala, duvan stalno niže, ja bi rađe da mi priđe bliže. Ja sam mlađa, starija je seka, ‘ko me voli, neka me pričeka. Mala mi se u vukove piše, obaveza dodija joj više. Ne zna lola da ja iman brata, on me čuva više nego tata. Lole moja, sriće triba meni, kad ćeš mladu da me ti oženiš? Ne zna lola da mi nije prvi, ne smi’n reći, neću da me smrvi. Mala moja, ni šila ni prela, već u majke mlaćanicu mela. Ne da dragi da me kogod dirne, crnin okon samo kad me smirne. Moj se dragi falija kolegi da kroz caklo ljubija me ne bi. Moj dragane, ne bi ni ja tebe kroz vojničko, duplirano ćebe.

Dragić Marko, Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine, lirika, epika, retorika, MH u Sarajevu, HKD Napredak Sarajevo, Sarajevo, 2006.