Ljubušak Perica Biško: “Doživjeli smo prizore koji ostavljaju bez daha”

Bosna i Hercegovina posjeduje planine koje ostavljaju bez da

A nas su bez daha ostavile snježne fotografije Ljubušaka Perice Biško koji se planinarenjem bavi već sedmu godinu, te smo ga odlučili kontaktirati.

“Ispočetka sam planinario po našim lokalnim planinama Vrlosinj (najveći vrh Ljubuške općine), zatim Matokit, Sv. Mihovil itd. Želja za usponom na vrhove je nekako počela paralelno sa mojim hobijem fotografiranja prirode. Ta dva hobija odvela su me na mjesta za koja nisam znao ni da postoje do tada. Član sam HPD Ljubuški zadnjih dvije godine, a posjetili smo skoro sve najveće vrhove BiH, ispeli smo najveći vrh Hrvatske, kao i najveće vrhove Crne Gore, a korona nas je spriječila da prošle godine idemo na Triglav, najveći vrh Slovenije što ćemo, nadam se, ostvarit ove godine” kazao je za Vrisak.info Biško.

Na pitanje koji su najljepši vrhovi na kojima je bio, odgovara

“Iako sam posjetio mnoge vrhove, najljepši su domaći vrhovi poput Prenja, Čvrsnice, Čabulje. Ekipa i ja smo s vremenom prikupljali potrebnu opremu, iskustvo, a i ono najvažnije, dobru kondiciju. Od ove zime u planinama i kampiramo.”

Prije nekoliko dana Biško je, sa Franjom Kovačem, posjetio i Hajdučka vrata koja se nalaze na 2000 metara nadmorske visine, te su njih dvojica prvi koji su se, u ovakvim uvjetima, uspeli na taj vrh. Kako kaže, taj uspon mu je drag, te veoma dobro poznaje planinu.

“Nakon Vrana po snijegu, odlučili smo se za Hajdučka vrata iz razloga jer nam je taj uspon uvijek drag, a i poznajemo dobro planinu da možemo po velikom snijegu krenit na uspon. Ali ovolikom snijegu se nismo nadali. Kao uvijek, imamo više planova za sve situacije. Prvotni je bio da se uspenjemo na vrh i gore kampiramo. Krenuli smo u 7 sati od kuće, a već smo u 8.30 sati u lokalnom restoranu pili čaj da se lagano zagrijemo. U 9 sati smo krenuli sa glavnog puta prema vitlenici. Odmah po polasku smo primjetili da je snijeg prpast, svijež i premekan, te da će se uspon oduljit. Putem smo naišli na savijene i oborene grane. Dogovorili smo se da odustajamo od uspona taj dan, jer takav snijeg u kombinaciji sa torbom teškom 20kg nam je oduzeo 7 sati, dok u ljetnim danima taj put pređemo za 1 sat i 30 minuta. U slučaju ovakvog stanja, imali smo u planu sklonište u koje smo stigli u 16 sati popodne, gdje smo ostali prespavati. Sljedeće jutro temperatura je bila -14, spremili smo se i krenuli u 7 sati. Bez tereta, uspon je protekao po planu iako je snijeg bio sve veći, a temperatura zbog magle i oblaka je iznosila -12. Izlaskom na greben doživjeli smo prizore koji ostavljaju bez daha, doslovno. Sve je pod maglom, izviruju samo okolni najveći vrhovi planina Prenja, Čvrsnice, Veleža i Čabulje.”

Iako zbog hladnoće nije mogao ostati duže na ovom, slobodno možemo reći, raju za oči, Biško je ipak uhvatio nekoliko fotografija od kojih zaista zastaje dah.

“U 11 sati smo stigli na Hajducka vrata i brzo fotografirali, jer je prehladno za zadržavanje na jednom mjestu, dok su se kamere uporno gasile i koje smo morali putem stalno puniti. Povratak je tekao puno brže jer smo se vraćali po utabanjanom snijegu” zaključio je Biško, a u našoj galeriji pogledajte fotografije koje nam je poslao.