Danas obilježavamo 32. obljetnicu ključne akcije HVO-a kojom je oslobođen Mostar i dolina Neretve

zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine, osvrnuo se na povijesne činjenice i važnost prisjećanja istine o ovoj operaciji koja je u posljednje vrijeme iskrivljena u medijima.

Detalji operacije Lipanjske zore

„Povijesne činjenice o operaciji Lipanjske zore moraju se čuvati i prenositi kako bi se očuvala istina o HVO-u. Na današnji dan, 11. lipnja 1992. godine, postrojba HVO-a Kažnjenička bojna, uz potporu topništva ‘Širokobrijeških slavuja’, koordinirano je djelovala s ostalim postrojbama HVO-a. Na lijevom boku bile su četvrta bojna ‘Tihomir Mišić’ i peta Ilićka bojna, dok su na desnom boku bile Poskok bojna, šesta bojna Kruševo i deveta bojna Rodoč-Jasenica. Istovremeno, djelovala je pješačka bojna 4. gardijske brigade HV-a na pravcu s. Tepčići-Slipčići-Baćevići, uz potporu 2. i 3. bojne Široki Brijeg. Ove snage ovladale su Orlovcem, presjekle cestu Kruševo-Miljkovići-Varda-Mostar, te zauzele vojarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i Aluminijski kombinat“, izjavio je Galić.

On je podsjetio kako je Poskok bojna HVO-a ovladala Vardom, zarobivši dva tenka T-34 i top 20/1 ZiS, koji su odmah iskorišteni u daljnjem napredovanju snaga HVO-a. „Četvrta bojna HVO-a ‘Tihomir Mišić’ zauzela je brdo Hum, dok je pješačka bojna 4. gardijske brigade HV-a ovladala područjem s. Baćevići“, dodao je.

Napredovanje snaga HVO-a

Galić je također naglasio kako su prije ove bitke, u listopadu 1991. godine, snage JNA polako preuzimale položaje u dolini Neretve. „JNA je osiguravala mostobran u području Mostarskog Polja s ciljem omogućavanja napada prema Brotnju, Širokom Brijegu, Tomislavgradu i Imotskome, te spajanja s Kninskim i Krajiškim korpusom“, istaknuo je Galić.

Snage HVO-a su do oslobodilačke operacije držale obrambenu crtu od Čapljine do Vrdi i Salakovca, u dužini od oko 70 km, s velikim crtama bojišnice u Jablanici, Konjicu i južnim prilazima Sarajevu. „U općinske stožere HVO-a organizirani su Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina, Ljubuški, Grude, Stolac, Neum i Ravno, dok su zasebne postrojbe bile Kažnjenička bojna, bojna Ludvig Pavlović i grupacija HOS-a“, kazao je Galić.

Snage HV-a su na južnom dijelu Hrvatske provodile borbena djelovanja oslobađanja Dubrovačkog zaleđa, što je činilo njihov lijevi bok osjetljivim na napade iz BiH. „Neprijatelj je organizirao crte bojišnice na rijeci Neretvi, porušio mostove, misleći da snage HVO-a nisu uvježbane i nemaju ratnu tehniku za ozbiljan otpor. No, u takvim uvjetima, snage HVO-a organizirale su i provele oslobodilačku operaciju širih razmjera u dolini rijeke Neretve“, pojasnio je Galić.

Strategija operacije

Operacija „Čagalj“ je, prema njegovim riječima, bila ključna za odbacivanje neprijatelja od rijeke Neretve, oslobađanje Dubravske visoravni i grada Stoca, te zaštitu lijevog boka HV-a u Hrvatskoj. „Ciljevi operacije ‘Čagalj’ ostvareni su u pet faza“, istaknuo je Galić, dodajući kako su snage HVO-a razbile neprijatelja na lijevoj obali rijeke Neretve, ovladale naseljima Tasovčići, Prebilovci i Klepci, te omogućile daljnja napadna djelovanja.

Galić je nadalje opisao kako su napadno-oslobađajuća djelovanja bila usmjerena ka Stocu, koji je oslobođen, čime je rasterećen lijevi bok HV-a u Hrvatskoj. „Ovladano je područjem Mostarskog Polja, oslobođeni su objekti aerodroma i heliodroma, te je JNA dovedena u poluokruženje u Mostaru, što je stvorilo uvjete za oslobođenje grada“, kazao je Galić.

Operacija je započela 6./7. lipnja 1992. godine iz smjera Čeljeva prema rijeci Bregavi i prelaskom postrojbi HVO-a preko rijeke Neretve u području Čapljine. „Osvajanjem Ševaš Njiva, Klepaca, Tasovčića i Prebilovaca, 10. lipnja oslobođeni su Domanovići, a 11. lipnja započet je napad na Slipčiće, Orlovac i Hum. Istog dana oslobođena je cijela desna obala rijeke Neretve u području Mostarskog Polja, a 12. lipnja oslobođen je grad Stolac“, rekao je Galić.

„Dana 12./13. lipnja, 3. bojna Široki Brijeg, ojačana zarobljenim tenkom T-34, raspoređena je na prostor Gubavice sa zadaćom osiguranja i potpore snagama iz pravca Baćevića. Istovremeno, 13. lipnja, borbena skupina Kažnjeničke bojne uvedena je kroz borbeni raspored 156. brigade HV-a na pravcu s. Stanojevići-Rotimlja-Kvanj, s ciljem sukladnog djelovanja sa glavnim snagama u oslobađanju Bune“, naveo je Galić.

On je dodao da su 14. lipnja, postrojbe sastava Samostalna satnija „Buna“, dio postrojbi Kažnjeničke bojne, dio bojne 4. gbr HV-a, vod VP HVO-a, dio satnije pričuvnih policijskih snaga Čitluk i dio postrojbi HOS-a napadno djelovale pravcem s. Bačevići-r. Neretva-Buna, te su istog dana ovladale širim područjem Bune.

„Dana 15./16. lipnja, samostalna satnija Blagaj, 7. bojna Gnojnice i dio postrojbi HOS-a oslobađaju područja Blagaja i Gnojnica, a 16. lipnja uspostavljena je crta obrane Busak-Vranjevići-Ravnice, dok je 5. bojna Ilići ovladala aerodromom“, nastavio je Galić.

Veličanstveni pohod i poticaj na bilježenje istine

Napomenuo je da su „veličanstvenim pohodima HVO-a sa sjevera, juga i bokova 17. i 18. lipnja oslobođen grad Mostar. 25. lipnja, Kažnjenička bojna, uz potporu druge bojne Rudnik, treće Cimske bojne, dijela VP HVO-a, dijela 4. bojne Tihomir Mišić, dio postrojbe HOS-a i dijela Poskok bojne ovladala je repetitorom na vrhu planine Velež, čime je ostvarena potpuna dominacija u odnosu na neprijateljske snage, a borbena djelovanja tjeranja neprijatelja nastavljena su do 26. lipnja“, rekao je Galić, ističući da je dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992. godine s manjim odstupanjima održana tijekom cijelog Domovinskog rata.

Zaključno, Galić je naglasio da su ove pobjede HVO-a u zorama lipnja 1992. godine temelj Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, što operaciji „Čagalj“ daje obilježja izuzetne povijesne bitke HVO-a za slobodu ovih prostora. „Ovo svjedočenje neka bude poticaj na prisjećanje i bilježenje istine o HVO-u i Domovinskom ratu. Tragedije, žrtva i suze zaslužuju trajni zapis i zahvalu“, poručio je Slaven Galić.

Nevjerojatna i manipulativna reakcija JOB-a

Galićeva reakcija uslijedila je nakon što je Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Mostar konferenciju za medije u povodu organizacije manifestacije “Putevima pobjede Armije RBiH”, kojom će se obilježiti 32. godišnjica operacije “Forsiranje Neretve”. Na konferenciji je istaknuto da HVO nije imao aktivna borbena djelovanja u Mostaru i Podveležju do samog kraja lipnja 1992. godine. Predsjednik JOB-a Grada Mostara, Esad Kosić, i ratni zapovjednici Esad Humo i Esad Eminović, posebno su naglasili ulogu Armije RBiH i MUP-a RBiH u oslobađanju Mostara.

Kosić je istaknuo da je operacija “Forsiranje Neretve” bila ključna vojna akcija oslobođenja grada Mostara, a ne samo jedne obale grada.