Četvrtak, 13 Kolovoz 2026 - Ljubuški Informativno, kulturno, sportski portal - Ljubuški u srcu

 Izostanak kiše i visoke temperature ovoga ljeta uzrokuje velike probleme poljoprivrednim proizvođačima u Hercegovini.

- Dugotrajna suša i visoke temperature izravno utječu na poljoprivredne kulture na način da biljka gubi energiju i smanjuje se priljev hranjivih tvari u plod - kazao je u razgovoru za Fenu ravnatelj Federalnog agromediteranskog zavoda Marko Ivanković, naglasivši kako je voda u Hercegovini postala ograničen resurs prema kojemu se moramo odnositi znatno racionalnije.

Posljedice ovogodišnjih ekstremnih vremenskih uvjeta ponajviše su vidljive u hercegovačkim vinogradima i maslinicima.

- Nikada se prije nije dogodilo da ćemo ovako rano imati berbu grožđa. Berba će biti pomjerena 15 dana, možda čak i tri tjedna ranije nego uobičajeno. To je znak da imamo ogromnu sušu.

O ekonomskim posljedicama suše, po njegovim riječima, u ovom je trenutku teško govoriti, ali ono što je sigurno, upozorava ravnatelj Federalnog agromediteranskog zavoda, klimatske promjene svake sljedeće godine sve jače će se odražavati na poljoprivredu, pri čemu sustavi za navodnjavanje postaju neizostavan uvjet za bavljenje komercijalnom proizvodnjom.

- Iako Hercegovina jeste bogata vodama i rijekama, ipak ćemo se morati ponašati racionalnije, odnosno koristiti vodu na najbolji mogući način, ne samo u navodnjavanju u poljoprivredi, nego i pri korištenju vode za piće i za tehničku uporabu. Taj resurs više nije neograničen – kazao je Ivanković.

Dodao je kako uslijed klimatskih promjena kojima svjedočimo proteklih desetak godina, komercijalna poljoprivreda bez navodnjavanja jednostavno neće biti moguća.

Jučerašnji požar u Cernu (Ljubuški-Čitluk) stavljen je pod kontrolu.

Največi požar u ovoj požarnoj sezoni u mjestu Cerno (Ljubuški-Čitluk) nakon cjelodnevnog napora naših vatrogasaca u 20.30 sati stavljen je pod kontrolu. Ugroženi su bili i stambeni objekti, naselenici i vinogradi.

U gašenju požara sudjelovali su pripadnici PVP-a Ljubuški (9 vatrogasaca i 3 vozila), PVP-a Čitluk (5 vatrogasaca i 2 vozila), DVD-a Trebižat (5 vatrogasaca i 3 vozila), DVD-a Kočerin (2 vatrogasca i 1 vozilo), DVD-a Jare i DVD-a Gorica po 3 vatrogasca i po 1 vozilo, DVD-a Uzarići (4 vatrogasca i 1 vozilo) i DVD-a Crnač (2 vatrogasca i 1 vozilo).

Vatrogasci su imali potporu dva Air Tractora koji su imali po 8 naleta i ispustili su ukupno 44.000 litara vode i pjenila.

Uprava civilne zaštite Županije Zapadnohercegovačke

12.kolovoz 2026.

U Cernu, na području Grada Ljubuškog, danas je oko 14 sati izbio požar koji je zahvatio šumu, travu i nisko raslinje.

Vatra se u pojedinim trenucima približava i stambenim objektima, zbog čega su na terenu angažirane brojne vatrogasne snage.

U gašenju požara vatrogascima pomažu i Air Tractori. Do sada su dva Air Tractora izvela po pet naleta, a njihovo djelovanje značajno pomaže u borbi protiv vatrene stihije.

Na terenu su pripadnici PVP-a Ljubuški, DVD-a Trebižat i PVP-a Čitluk, dok su u ispomoć stigli i vatrogasci DVD-a Kočerin i DVD-a Gorica.

Pripadnici DVD-a Crnač i DVD-a Jare također su krenuli prema Ljubuškom kako bi pomogli u gašenju požara.Vatrogasci i zračne snage nastavljaju borbu s vatrom, a situacija na terenu se i dalje prati.

Uprava CZ ŽZH

Planinar Tihomir Bebek iz Vojnića nedavno je osvojio Elbrus, najviši vrh Europe.  Dojmove s uspona Bebek je podijelio s javnošću u tekstu ispod kojeg prenosimo u cijelosti:  Put prema krovu Europe – Elbrus 5.642 m Uspon na Elbrus (5.642 m), najviši vrh Europe, ne počinje prvim korakom po snijegu, već mnogo ranije. Nakon leta iz Beograda u Tbilisi, glavni grad Gruzije, i kratkog upoznavanja grada, ekspedicija je starom vojnom cestom nastavila put prema Rusiji i selu Terskol, smještenom u podnožju moćnog kavkaskog diva. Na ruskoj granici uslijedila je višesatna kontrola putnika i planinarske opreme, no unatoč strogim procedurama, profesionalnost i ljubaznost graničnih službenika ostavili su snažan dojam.

Put prema planini potom je vodio kroz uređena polja, planinska sela i krajolike koji su rušili mnoge unaprijed stvorene predrasude. Iz Terskola smo se prebacili u Azau (2.300 m), a zatim gondolama do Garabašija (3.800 m), odakle smo pješice stigli u visinski kamp na 4.070 metara. Sljedećih nekoliko dana bilo je posvećeno aklimatizaciji – najvažnijem dijelu svake visokogorske ekspedicije. Usponi do 4.500, a zatim i 5.100 metara, omogućili su organizmu prilagodbu na ekstremnu nadmorsku visinu.

Upravo je kvalitetna aklimatizacija bila jedan od ključnih razloga uspješnog završnog uspona. Ni završni uspon nije započeo prema planu. Jak vjetar i snijeg odgodili su polazak za jedan dan, a neizvjesnost je rasla iz sata u sat. U visokim planinama strpljenje je jednako važno kao fizička priprema. Kada se vrijeme napokon smirilo, započeo je završni uspon. Kretalo se u večernjim satima kako bi se vrh dosegnuo u ranim jutarnjim satima, kada su uvjeti najstabilniji. Noć je prolazila u ritmu sporih i odmjerenih koraka. Na toj visini svaki udah postaje napor, a svaki korak mala pobjeda. Prvi obrisi zore dočekali su nas na sedlu između istočnog i zapadnog vrha Elbrusa. Slijedio je posljednji, najzahtjevniji dio uspona. Uz pomoć dereza, cepina i osiguranja preko fiksnog užeta savladavali smo strmu ledenu padinu, dok su hladnoća, vjetar i rijedak zrak neprestano podsjećali koliko priroda ovdje traži poštovanje. 16. srpnja stajao sam na vrhu Elbrusa – 5.642 metra, najvišoj točki Europe. U tom trenutku nestali su umor, hladnoća i iscrpljenost. Ostali su samo tišina, beskrajni pogledi na Kavkaz i osjećaj duboke zahvalnosti.

Na krovu Europe ponosno se zavijorila zastava Grada Ljubuškog, kao simbol grada iz kojeg dolazim i mjesta koje nosim sa sobom gdje god krenem. Na vrhu smo se zadržali svega nekoliko minuta – dovoljno za nekoliko fotografija i kratko uživanje u pogledu koji se pružao na nepregledne kavkaske vrhove. Temperatura od oko -23 °C i snažan vjetar nisu dopuštali duži ostanak, pa je ubrzo započeo silazak. Silazak je zahtijevao jednaku koncentraciju kao i uspon. U planinarstvu vrijedi nepisano pravilo da je vrh tek pola puta. Siguran povratak jednako je važan kao i samo osvajanje vrha. Nažalost, devet dana nakon našeg uspješnog uspona, upravo na Elbrusu život je izgubilo pet planinara iz Zenice.

Njihova tragedija snažan je podsjetnik da se uvjeti na velikim visinama mogu promijeniti u samo nekoliko trenutaka. Planina ne bira između početnika i iskusnih – pred prirodom su i najbolji često nemoćni. To potvrđuje i nedavna tragedija na Broad Peaku (8.051 m) u Pakistanu, gdje je lavina usmrtila deset članova međunarodne ekspedicije koju je predvodio jedan od najpoznatijih svjetskih himalajaca, Nirmal “Nims” Purja. Iskustvo, vrhunska oprema i dobra fizička priprema iznimno su važni, ali planina uvijek ima posljednju riječ. Zato joj se mora pristupati s poniznošću, odgovornošću i dubokim poštovanjem, nikada je ne uzimajući zdravo za gotovo. Upravo zbog poštovanja prema stradalim planinarima iz Zenice, koji su život izgubili samo devet dana nakon našeg uspona, nisam želio ranije objavljivati fotografije ni dojmove s Elbrusa.

Postoje trenuci kada uspjeh treba nakratko utišati kako bi se odala počast onima koji se s planine nisu vratili. Elbrus nije samo najviša planina Europe. To je mjesto koje čovjeka podsjeti koliko je priroda moćna, a čovjek malen. Nauči nas strpljenju, poniznosti i upornosti te pokaže da najveća pobjeda nije nad planinom, nego nad vlastitim granicama. Upravo zato uspomena na Elbrus ostaje mnogo više od osvojenog vrha – ostaje životna lekcija koja se nosi cijeloga života.