Ljubušanke objavile pjesmu „Samo Tebe trebam“ – duet koji je izrastao iz prijateljstva, vjere i tišine srca

Njihova suradnja započela je spontano, gotovo neprimjetno, ali se s vremenom pokazala kao nešto mnogo više od glazbenog projekta. Kako ističe Mila, njih dvije su se i ranije poznavale, ali bez dubljeg odnosa.

„Nas dvije smo se znale otprije, vidjele bismo se u gradu, ali nismo imali neki dublji kontakt. Upoznale smo se zapravo na koncertu koji se održava svake godine u Ljubuškom naziva ‘Umro sam, ali sam živ’. Nakon tog koncerta, odnosno mjesec dana nakon koncerta, Monika se priključila zboru ‘Laudate Dominum’ koji okuplja više župa. I zapravo tu smo se počele intenzivnije družiti, ići na kave.“

Upravo su ti jednostavni susreti, zajedničke probe i razgovori otvorili prostor za ideju o zajedničkoj pjesmi. Mila priznaje kako je vrlo brzo prepoznala da se njihovi glasovi prirodno nadopunjuju.

Moj put u duhovnoj glazbi počeo je od mog ranog djetinjstva kad sam s pet godina bila članica našeg malog Dječjeg župnog zbora ‘Ljiljani sv. Ante’ Humac, a nakon toga zbora pridružila sam se Velikom župnom zboru u župi. Glazba me je pratila cijeli život.

                                                                                                                                       Monika Sušac

„Predložila sam Moniki da bismo mogle snimiti neku pjesmu, budući da smo shvatile da imamo slične glasove, da nam se slažu glasovi. Predložila sam joj tu ideju, ako bi ona htjela da snimimo duet, pristala je i tako je nastao duet.“

Za Moniku Sušac, glazba je dio života od djetinjstva. Njezin put u duhovnoj glazbi započeo je već s pet godina u Dječjem zboru, a kroz godine se samo produbljivao.

„Moj put u duhovnoj glazbi počeo je od mog ranog djetinjstva kad sam s pet godina bila članica našeg malog Dječjeg župnog zbora ‘Ljiljani sv. Ante’ Humac, a nakon toga zbora pridružila sam se Velikom župnom zboru u župi. Glazba me je pratila cijeli život. Nažalost, nisam išla u glazbenu školu, ali sam samouka i petkom u svojoj župnoj crkvi sviram i pjevam misu navečer.“

Iako joj glazba nikada nije bila strana, Monika priznaje da ju je Milin prijedlog za duet ipak iznenadio. „A što se tiče dueta, mogu reći da nas u zboru zovu sestre. Počele smo se više družiti, na zajedničkim kavama razmjenjivale smo što radimo u slobodno vrijeme, a između ostaloga i Mila i ja smo u jednom trenutku shvatile da smo obje napisale tekst. Mila je predložila da se taj tekst uglazbi. Nekako nisam vjerovala do trenutka u kojem smo došle u studiju da snimamo, da će se to stvarno dogoditi. Meni je ovo prva pjesma i jedna golema želja koja se ostvarila.“

Posebnu dimenziju pjesmi daje činjenica da je tekst nastao iz osobnih iskustava, iz tišine i molitve. Prije samog ulaska u studio, pjesmu su već dijelile s publikom putem društvenih mreža.

„Prije nego što smo snimile u studiju ovu pjesmu podijelile smo je na društvenim mrežama. Ja sam svirala, a obje smo pjevale. Kad smo došle snimiti u studio, nekako sam znala da će to s Milom biti super jer ona već ima iskustva, a to puno znači, a i obje se trudimo na glazbeni način svjedočiti vjeru.“

Mogu reći da je ova suradnja produbila još više naše prijateljstvo koje je bilo i duhovno. A kroz pjesmu i ovu suradnju, rasle smo i duhovno, ali i povezale smo se više

                                                                                                            Mila Boras

Suradnja na pjesmi „Samo Tebe trebam“ bila je i snažan poticaj za osobni i duhovni rast. Iako Mila iza sebe već ima glazbenog iskustva, ovaj projekt za nju je bio novo poglavlje. „Ja već imam iskustva, ali ovo mi je zapravo bilo također nešto novo, jer ovo je moj prvi duet. Nisam u biti znala kako se snimaju dueti. Mogu reći da je ova suradnja produbila još više naše prijateljstvo koje je bilo i duhovno. A kroz pjesmu i ovu suradnju, rasle smo i duhovno, ali i povezale smo se više.“

Za Moniku je, pak, cijeli proces bio potpuno novo iskustvo – od snimanja u studiju do rada na spotu. „Ponijela sam jako puno novih saznanja, novih iskustava, naučila sam puno od Mateja Brkića koji je našoj pjesmi uradio aranžman. Dao nam je puno savjeta u vezi teksta jer vjerujte bio je baš dug. Tako da, od svih ljudi koje smo susrele u ovom projektu smo baš puno naučile i stvarno smo na tome zahvalne.“

Govoreći o izazovima svjedočenja vjere kroz glazbu, obje ističu kako taj put nije uvijek jednostavan, ali je duboko smislen. Monika naglašava da duhovnu glazbu doživljava kao dar i lijep način svjedočenja.

„To je za mene nešto posebno, a vjerujem da je i Mili, jer ona od kad znala za sebe pjeva. Nekako nas to prati kroz život, ali je ponekad teško u smislu predstavljanja drugim ljudima, jer svi smo različiti. Različito smo odrastali, netko je, naprimjer, jako mlad doživio ili iskusio milost Božje ljubavi, a netko nije. Nekome naša pjesma može biti odbojna. Mladi su sve više izloženi svjetovnim utjecajima. Ja ne bih rekla da je teško, nego jednostavno trebaš prihvatiti. Vjera je dar!“

Posebno joj je važno da pjesma dotakne one koji prolaze kroz teške trenutke. „Voljela bih da kad netko čuje našu pjesmu, dio teksta kojeg sam napisala, a nastao je iz baš teške situacije, voljela bih da ga pjesma dotakne i podigne.“

Mila svoje iskustvo svjedočenja povezuje i s radom u školi, gdje radi kao vjeroučiteljica. „Budući da radim kao vjeroučiteljica u školi, mogu reći da se nisam nadala da će doprijeti do djece duhovna glazba. Predajem djeci od prvog do petoga razreda, ali dosta mi je djece prišlo i reklo – slušali smo vas na YouTubeu, slušali smo vaše pjesme. Bila sam iznenađena pozitivno što oni mene slušaju.“

Jedan trenutak posebno joj je ostao urezan u pamćenje. „Prišla mi je djevojčica i rekla: ‘Učiteljice, ja kad nešto radim, ja pustim sebi vaše pjesme, to me baš opušta i onda mogu lijepo raditi u miru.’ Baš mi je drago što to dopire do mojih učenika. U biti imam povratnu informaciju… i mislim da ipak postoji put koji će ova pjesma pronaći.“

Na pitanje kome se žele obratiti svojom glazbom i postoji li strah da pjesma neće doprijeti do ljudi, obje odgovaraju mirno i bez zadrške. Monika ističe raznolikost duhovne glazbene scene. „Postoje brojni duhovni izvođači na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Bogu hvala na tome. Ima puno glazbenika koji se bave duhovnom glazbom, ali smatram da svatko ima svoje mjesto.“

Mila zaključuje jednostavno, ali snažno: „Nema straha hoće li to doprijeti do publike ili neće. Mi to ne radimo da se promoviramo. Mi to radimo na slavu Boga koji je nama dao dar pjevanja i glazbe.“

Razgovor se prirodno dotaknuo i budućih planova. Monika suradnju doživljava kao Božju providnost i ostaje otvorena za ono što dolazi, dok Mila već nosi nove želje u srcu. „Voljela bih napisati marijansku pjesmu, to mi je velika želja“, kaže Mila, nadajući se da će pjesma „Samo Tebe trebam“ kroz spot doprijeti do mnogih.

Posebno mjesto u njihovim životima zauzima Međugorje, te su i podijelile dio svojih osobnih iskustava. Mila ga opisuje kao mjesto mira i nadahnuća, dok Monika svjedoči o Podbrdu kao mjestu na kojem je nastao dio teksta pjesme. „Na Podbrdu osjećam poseban mir… Predivan osjećaj“, kaže Monika, dodajući kako je najljepše vidjeti ljude koji se s toga mjesta vraćaju nasmiješeni i ispunjeni.

Pjesmu ”Samo Tebe trebam” poslušajte na radio Mir Međugorje u audio zapisu u kojem je snimka gostovanja Mile Boras i Monike Sušac.