Osunčane osmislice Ivana Bradvice

Osunčane osmislice Ivana Bradvice

Književnik Ivan Bradvica u posljednjih desetak godina svrstao se u red
najproduktivnijih pisaca kratke forme literarnog stvaralaštva, koju je nazvao
— osmislicama.

Riječ je zapravo o aforizmima, epigramima, izrekama,
gnomama i sentencijama, kojima autor dopisuje naslov da bi pojačao njihov
sadržaj i misaonu poruku.

Do sada je te svoje misaone tvorbe objavio u
devetnaest zbirki, a ova koju čitamo, naslova Sunce jubilarna je dvadeseta.
Dug je to i bogat niz djela minijaturnog izričaja koja su ga učinila poznatim
na našim i širim prostorima.

Osmislice su inače od ranije poznata kratka književna vrsta nastala od
misli uobličenih u jednu ili dvije rečenice, koje autor oblikuje u suvisle
jezične cjeline i zapisuje s ciljem da ih predstavi čitateljima kao duhovnu
podlogu za njihova dublja promišljanja.

One obično u sebi nemaju satiričnu žaoku koja ubada ironičnom, hiperboličnom, alegoričnom ili sarkastičnom
oštrinom, ali označavaju, ukazuju, predočavaju te žigošu određene društvene
nemile pojave i probleme, ukazujući na njihove nosioce i mogućnosti
prevladavanja. Pisac osmislica nije kritičar, već je prije bilježnik i opisivač
onoga što zapaža i želi poručiti svima kojih se to tiče, kao i onima koje to
zanima.

Misaoni svijet Ivana Bradvice je širok i tematski raznolik, tako da se u
njemu mogu pronaći mnoga područja suvremenog života. Može se bez dvojbe
reći kako gotovo da i nema teme, pitanja, pojave ili individualnog i
društvenog izazova koji nije uočen, promišljen i predstavljen s nekoliko riječi
ili rečenica — slikovitih riječi i kratkih, jasnih i lako razumljivih rečenica.

Autor je dobar znalac gospodarenja riječima i ne troši ih puno da bi ono što je
osmislio prenio na papir i približio čitateljima. Na njima je da iz napisanog
izvuku pouke, ili da i sami dopune ono što im se čini nejasnim i nedovršenim.

Razumije se — i da izmijene i poprave ono što nije u skladu s njihovim
mislima i uvjerenjima. Nađe se toga u manjoj ili većoj mjeri u svakoj knjizi,
pa i u ovoj, jer u današnje demokratsko doba svatko ima pravo na svoje
mišljenje, i svačije mišljenje ima određenu snagu i težinu.
Pri izboru tema autor koristi svoje bogato životno iskustvo i znanje
stečeno učenjem i radom na različitim društveno korisnim poslovima.

Zato se njegove misli odlikuju slikovitošću i mudrošću koja se potvrđuje kratkim
definicijama, konstatacijama i izrekama trajne vrijednosti. Ponajbolje se to
vidi iz sljedećih osmislica: Čovjek je čovjeku svrha; Bez dogme o dobru ne bi
bilo dobra; Iskustvo je slaganje dojmova; Pesimizam je potrošeni optimizam;
Dovoljno je svakom različito; Sretan ne igra igre na sreću; Državnik službeno
oprivatnjuje svoj ego; Najteže se dokazati sebi; Čovjek je unikatna različitost;
U totalitarizmu si pijun, ili špijun; Demoni su hegemoni; Improvizacija je
kratkoročna kreacija; Najvažniji put čovjeka je do Čovjeka.

Čitanjem i promišljanjem ovih i mnogih drugih osmislica proniče se i
ulazi u zbilju koju nosimo u sebi i njome smo stalno okruženi. Život je složen,
nije jednoznačan, kako na prvi pogled, dodir, izgovor i dosluh zvuči ta kratka
i jednostavna riječ. U njemu je sadržaj koji znači sve što prolazimo od rođenja
do napuštanja ovog lijepog i poželjnog svijeta. Zato ga treba oplemenjivati
svime i svačim pozitivnim, što mu može pojačati vrijednost i smisao, i učiniti
ga boljim i što dužim.

U osmišljavanju umnih tvorbi Ivan Bradvica posebnu pažnju poklanja
jeziku i stilskom izričaju. Uz istaknutu ekonomičnost izraza, on nastoji unijeti
što više novih, nepoznatih i rijetko korištenih riječi i kovanica koje
osmislicama daju dublji smisao, prijeko potrebnu jezičnu raznovrsnost i
naglašenu inovativnost. To se posebno vidi i iščitava iz njihovih naslova. Za
primjere navodim: Bdijac, Bespodršnik, Bivalac, Čuvadar, Dizotlaci,
Dočekaši, Dojmovnica, Dorječnionica, Genopis, Gledaluk, Grdonačelnik,
Otkačenjak, Svehrvat,Uumiti i slične.

Takve kovanice naglašene inovativne jezične vrijednosti nalaze se u
mnogim osmislicama. Za ilustraciju izdvajam samo ove dvorječne kovanice:
docjeloljuje, raspjevaonica, otpuhnica, ozbiljka, vidoseg, sluhoseg, trulipanj,
uzlovjernik, zajamčenica... S većinom takvih kovanica jezični inovator mogao
bi ravnopravno sudjelovati na natječaju za izbor najboljih novih riječi
hrvatskoga jezika.

Sve osmislice, a u knjizi ih ima više od devetsto, radi bolje preglednosti
poredane su abecednim redom. Među njima ima i onih koje susrećemo u
svakodnevnom govoru i koje bi se mogle izostaviti iz zbirke, ali to ne
umanjuje vrijednost većine onih koje su plod autorovih izvornih i inovativnih
razmišljanja i stvaralačkog literarnog izražavanja.

U završnom dijelu knjige nalazi se manji izbor pjesama koje je Ivan
Bradvica napisao u posljednje vrijeme. Uz kratke misli, poezija je književna
vrsta kojom on ispunjava treću životnu dob i iskazuje osjećaje sačuvane i
prenesene iz mladosti te srednjih godina. S poezijom se lakše troše prozaični
dani vlastitoga života i dramatični mjeseci i godine ispunjene ružnim
događajima i ratnim sukobima koji su učestali diljem ovog lijepog, a ljudskim
nemarom i zlom unakaženog svijeta. O svemu tome autor svjedoči i piše u
mnogim svojim osmislicama i stihovima, šaljući poruke svima kojih se to tiče
i koji do njih drže.

Knjiga je potvrda čovjekove svjetovne prisutnosti i trajni dokaz ljudske
opstojnosti.

Ivo Mijo Andrić