Dok se Vojnići i Veljaci demografski još drže, Šipovača je „kleknula“, ostala je na dva mlada poljoprivrednika
- Napisao/la Mate Primorac / Slobodna Dalmacija
- Objavljeno u Ljubuški
FOTO: Mate Primorac
Težak je to i mukotrpan posao, no nekad su se od njega kuće gradile, djeca školovala, kupovali automobili… Samo u Vojnićima gotova svaka kuća je imala po nekoliko mercedesa o tome su snimani TV prilozi, izlazile naslovnice u dnevnim novinama.
No, danas su došla neka druga vremena, posebno u Šipovači, sve je više njiva zaraslo u korov, a mladih gotovo da više nema u polju. Pričamo i pišemo o ljubuškim selima koja desetljećima opskrbljuju BiH i Hrvatsku krumpirima, rajčicama, lubenicama…Dok se Vojnići i Veljaci demografski još drže, Šipovača je „kleknula“, ostala je na dva mlada poljoprivrednika Blagu Grbavca i Genta Hercega.
- E, moj novinaru koga zanima poljoprivreda, samo su im pred svake izbore puna usta domaće proizvodnje i poljoprivrede, a onda kada to završi, svatko o svome poslu. Sad zamislite koja je to pokora, kopati krumpir na 40 Celzijusevih stupnjeva i davati ga u Čapljini(BiH) na tržnici za 0,40 feninga ili za oko 0,20 centi za kilogram.
Ubila nas je ova godina, došao led u dva navrata na pojedinima parcelama smanjio prinose od 30 do 40 posto, zatim se pojavila plemenjača, hladno bilo proljeće, godina kasnila 15 dana - žali nam se Dubravko Vukojević, kojeg svi znaju po nadimku Buco, predsjednik poljoprivredne zadruge „Plodovi zemlje“ iz Ljubuškog koja okuplja 187 poljoprivrednika iz toga kraja, koji se bave proizvodnjom ljubuškog ranog krumpira.
- Ako se ovakvi trendovi nastave u ovim selima neće nitko ostati živjeti za deset godina, to će biti pustoš, smak svijeta…Nema više tržnica ili pijaca kao nekad, ljudi više na to ne odlaze, svi idu u trgovačke lance, a oni imaju posebnu politku. To nitko ne dira, to su „države u državi“.
Oni su uvezli krumpira koliko im je trebalo iz Egipta, Cipra…kada je počelo kopanje našeg mladog krumpira, postavili su cijenu koju oni žele, ako ćeš dati po toj cijeni - kopaj, ako nećeš onda neka stoji u zemlji. Što će ljudi jadni? Moraju pokriti troškove, ulaganje... - objašnjava Vukojević.
Jedan dio krumpira završio je i u Hrvatskoj, jer da nije toga bilo, godina bi za mnoge bila izgubljena, ali sad je otkupna cijena u BiH i Hrvatskoj došla praktički ista.
- Prva cijena krumpira iz plastenika je bila dobra, negdje oko dvije konvertibilne marke za kilogram (oko jedan euro), ali to su male količine, jer gotova sva naša proizvodnja je vani. Kad je počelo prava sezona, cijena je iz dana u dan padala. U jednom trenutku da nije bilo izvoza u Hrvatsku, mnogi bi počeli bacati ili zaoravati krumpir. Mi godišnje proizvedemo oko 8000 tona krumpira, ove godine smo zbog manjih prinosa došli na 6000 tona.
Prema nekoj mojoj procjeni od toga je oko 2000 tona završilo u Hrvatskoj, uglavnom u trgovačkim lancima. Evo, sad je u Metkoviću cijena 0,26 centi, jedan trgovački lanac otkupljuje, a oni ga prodaju od 0,60 do jednog eura. Stanite, taj krumpir treba dovesti iz Šipovače do Metkovića to je 35 kilometara, ima tu granice, papirologije, troškova… Koja je to isplativosti? Što smo mi postali onda? - pita se čelnik ove poljoprivredne zadruge.
U moru crnih vijesti koji su ovih tjedana pogodili hercegovačke poljoprivrednika ima i nešto dobrih. David Vlajčić, ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva posjetio je Ljubuški i susreo se s gradskim, županijskim i federalnim čelnicima, te predstavnicima poljoprivrednika, razgovarali su o konkretnoj pomoći.
- U 2026. godini Vlada RH i resorno ministarstvo poljoprivrede imat će oko 4 milijuna eura na raspologanju namijenjenih za pomoć hrvatskim poljoprivrednicima u BiH. Program će se odvijati putem javnog natječaja. Razgovarali smo o detaljima i projektima, konkretno, nama bi puno značila ovdje obnova vodonatapnih kanala i pomoć u podizaju plastenika - zaključio je prvi čovjek ljubuških poljoprivrednika.