Planinarske staze: S Vrlosinja, pogled puca na snjegove Čvrsnice na sjeveru, Snježnice na istoku i more u pločanskom zaljevu

Istina za Festivalom planinarski pohod zaostaje za jednu znamenku jer se 2024. u program umiješala kiša, međutim ništa zato, jer je ovogodišnji uspon na Vrlosinj bio pun pogodak. Četvrtom pohodu u sklopu Outdoor Festivala pogodovalo je i vrijeme, za uspone prekrasan dan, čemu je doprinijela činjenica da je jutarnja temperatura bila primjerenija trećoj dekadi ožujka nego trećoj dekadi svibnja. Dobro je to došlo gospodi koja je nosila dijelove za kompletiranje stolova i klupa na livadi podno vrha. U tom „teretnom“ dijelu posebice se iskazao Perica Biško, koji je iznio dvije teške daske. Naravno, dobro je to došlo i sviti od četrdesetak za uspon voljnih.

    Planinari iz Hercegovine i Bosne na međi nastaloj Požarevačkim mirom 1718. godine

   Odmah moramo naglasiti da će takvo društvo u budućnosti biti teško sastaviti. Na okupu su se našli planinari iz Vrgorca i Metkovića, zatim društvo iz Širokog Brijega, pa dvije mlade dame iz Posušja, svoje predstavnike imali su Čitluk i Mostar, a tom društvu pridružili su se Emina iz Zenice i Eden iz Vareša! Gosti iz Bosne u subotu su istrčali polumaraton, prenoćili u Ljubuškom, te se dali i na kružnu rutu preko i oko Vrlosinja. Bez pretjerivanja nezadovoljnih nije bilo od petogodišnje Norme iz Mostara do ozbiljne gospode iz Metkovića. Nezadovoljan nije bio ni Mirko Herceg predsjednik HPD „Vrlosinj“ mada je primijetio da je odaziv samih članova društva bio ispod očekivanja.

Na vrhu ljubuške gore svatko u svom svijetu

   „Složili smo se da se na Vrlosinj ide zbog razvijanja i njegovanja tradicije, a na druge uspone tko može i tko hoće“, zaključio je predsjednik Herceg. Mi bismo dodali Društvo je mlado, tradicija još nije zaživjela, članove u sadašnjoj fazi vuku metri nadmorske visine, a kada ih to prođe poradit će i na tradiciji. Toliko o „filozofiranju“, a sad o turi protkanoj lijepim.

Dame iz Vrgorca i predsjednik Herceg

   Već smo spomenuli da su marni članovi društva u želji da svoju bazu urede i za sebe i za namjernike, nosili elemente namještaja potrebne za ugodan boravak na vrh ubave gore. Prije toga manje-više ista ekipa se pobrinula za novo markiranje staze, dok se mještanin Damir Tolj stazu na usponu trimerom očistio, a uspon od odmorišta gdje su postavljeni stolovi očistio i prilagodio svim uzrastima. Reče nam da je to sa zadovoljstvom potrošio tri radna dana. Uz takve pojedince svako društvo pa i Vrlosinj, je bogato.

Montaža klupa

   Za uspone ugodna temperatura od petnaestak stupnjeva olakšala je pohod, a dobro obilježenom i očišćenom stazom sudionici pohoda su bili prezadovoljni. U tom duhu stigli su do očišćenje livade u podnožju gdje se prija završnog uspona predahnulo. Znatiželjniji su sa zanimanjem pogledali i ostatke karaule iz osmanskog razdoblja, podignutom vjerojatno nakon Požarevačkog mira sklopljenog  između Habsburške Monarhije, Osmanskog carstva i Venecije 21. srpnja 1718. godine. Ma koliko to današnjim generacijama zvučalo neobično riječ je o jednoj od najstarijih granica u Europi! 

Ostaci karaule iz osmanskog razdoblja

   Kronološki promatrano slijedio je uspon na vrh uz zadovoljstvo Damirovom marljivosti, jer je preostalo samo par dvojbenih prolaza, koji će sigurni smo do sljedećeg Festivala biti riješeni. Sami vrh izazvao je oduševljenje među onima koji su prvi puta došli jer doista kada se uspne na kotu 954 metra iznad razine mora puca pogled na sve strane. Uz tzv. nisku Hercegovinu, planine njenog  sjevera, pa u daljini istočno-hercegovačke planine, vidi se i komadić mora, prilaz luci u Pločama… Uglavnom, svi su bili voljni složiti se s pokojnim Ljubuškim eruditom Radoslavom Dodigom koji je tvrdio da je naziv Vrlosinj potječe od riječi vrlo sine. Naravno nije izostalo ni obvezo slikanje sa zastavama više društava, povratak u „bazu“ gdje se jelo i pilo, naravno, ako se ponijelo.

   U kraškoj pustoši njiva zasađena krumpirima

   Pošto je tura bila kružna društvo je udarilo ka jugoistoku, pa istok, a zatim sjever da bi se vratilo na polazišnu točku, u naselju Greda. Na tom put uz branje kadulje i majčine dušice za čaj, pažnju je privukla u kraškoj pustoši uzorana njiva zasađena očito krumpirima. Ni ne sumnjamo da će roditi, a ni štete neće biti jer su pohlepni lovci maksimalno prorijedili divlje svinje, nigdje nismo primijetili da su kopale zemlju, što u proljeće rado čine.

Uzorana njiva u kraškoj pustoši

   Mora se reći da je drugi dio staze bio duži i raznovrsniji, uz spuštanje bilo je nekoliko manjih uspona, pa zaravni, a pažnju su privukle od gusjenice gubara očišćeni listovi bijelog i crnog graba, klena… Potom su se uz raznovrsno cvijeće sudionici pohoda divili umijeću težaka iz Grede koji su se iskazali u zidanju suhozida koji i danas čvrsto stoje itd. Do dolaska autobusa, prijevoz je bio organiziran, uslijedila je razmjena dojmova i jednoglasno – tura je bila jako lijepa, raznovrsna i ugodna, tako da je velika većina Vrlosinju rekla – doviđenja!

Tekst i foto: D. Musa 

Dujo Petrović - Dujmović član vrgoračkog društva pomogao u nošenju opreme

Emina iz Zenice i Edin iz Vareša

Za lakši uspon zeljanica sendvići i kolači

Djevojke iz Posušja

Ekipa iz Širokog Brijega

Pohod na vrh

Ožednila petogodišnja Norma najmlađa planinarka

Slika za uspomenu

Ubavo seoce Jabuka

Povratak s vrhunca

Okrjepa i na povratku

Berba majčine dušice za čaj

Jedan od cvjetnih ukrasa Vrlosinja

Najezda gusjenice gubara ogolila grane

Čekanje autobusa

Kraj balade - stigao autobus

Damir Tolj - dobri duh gore Vrlosinj