Fra Iko Skoko: Od svojih sinova ili tuđih?

Međutim, za njih je to bilo vrlo važno. Oni su podijelili svoje državljane na dvije skupine: domoroce i pridošlice. Domoroci su bili Abrahamovo potomstvo, a stranci - pridošlice bili su ostali koji su živjeli na prostoru Izraela i uključivali se u život. Kako se dokazuje pripadnost hebrejskom narodu: dokazuje se po majci i obrezanju.

Društvo je funkcioniralo po određenim zakonima. Tako su postojali i financijski zakoni. Adalbert Rebić u Biblijskim starinama piše kako je u 19. st. prije Krista u Uru bio zakon o porezu. I u starom Izraelu bili su zakoni o porezu. Bila su dva poreza: građanski i vjerski. Građanski prihodi bili su dvojaki: redoviti i izvanredni. U redoviti građanski porez spadale su i carine.

Država je davala dopuštenje tko će ubirati poreze i carinu. Poreznici i carinici napravili su društvo kako bi uspješnije obavljali taj posao i što više zarađivali. Što se tiče održavanja hrama i svećeništva, bilo je određeno da se plaća, između ostalog, trećina šekela po osobi. U Knjizi izlaska piše kako je bilo određeno pola šekela. Tijekom povijesti mijenjao se i novac. Izraelski novac bio je šekel. Babilonci su svoj novac nazivali mina. Stater je bio jedan od grčkih novaca. Srebrni stater vrijedio je 4 antičke drahme, a zlatni 20 drahmi.

Evanđelist Matej navodi u sedamnaestom poglavlju kako su Petru pristupili hramski poreznici u Kafaranaumu. Zanimalo ih je plaća li Isus hramski porez. Petar odgovara kratko i jasno - da Isus plaća hramski porez. Kad su ušli u kuću, Isus upita Petra Šimuna: “Što ti se čini, Šimune, od koga zemaljski kraljevi ubiru carine i porez? Od svojih sinova ili tuđih?” (Mt 17,25) Petar je odgovorio od tuđinskih. Isus i Petar nisu bili tuđinci. Ali Isus ne želi sablazniti hramske poreznike.

Zato posla Petra uloviti ribu u Genezaretskom jezeru. Reče mu kako će u prvoj ribi koju uhvati pronaći stater. Tim staterom Petar je platio hramski porez za Isusa i za sebe.