Pod zidinama povijesti, u zagrljaju poezije: Nezaboravna književna večer u Ljubuškom

Večer posvećena književnosti protekla je u znaku poezije, emocije i susreta. Književnici su publici predstavili svoje stihove, svatko na svoj način donoseći osobni doživljaj svijeta, ljubavi, zavičaja, čovjeka i života. Njihove su riječi, izgovorene u jedinstvenom ambijentu tvrđave, dobile posebnu snagu, a Butorovica je na trenutak postala pozornica na kojoj su se susreli različiti pjesnički senzibiliteti i književni izričaji.

U ime organizatora, Javne ustanove Kulturno-športski centar Ljubuški, nazočne je pozdravio Ivica Vizentaner, poželjevši dobrodošlicu književnicima i publici te istaknuvši važnost ovakvih događanja za kulturni život Ljubuškoga.

Glazbeni dio programa obogatio je Mihael Rašić, čiji je nastup dodatno upotpunio atmosferu večeri. Spoj glazbe i poezije, uz jedinstveni povijesni ambijent tvrđave, stvorio je posebnu umjetničku cjelinu u kojoj su posjetitelji mogli uživati u riječima, zvucima i pogledu koji se s Butorovice pruža prema Ljubuškom.

Svoje su stihove ovom prigodom predstavili Miljenka Koštro, Radica Leko, Zvonimir Mikulić, Ante Tomić, Stela Mijan, Stjepan Boto, Marela Jerkić Jakovljević, Ilija Fofić, Bruno Majić, Ljubo Kovač, Jerko Mandarić, Viktorija Bukovac, Snježana Lovrić, Marija Lovrić, Marija Bošnjak, Željko Barišić, Mario Grizelj, Davor Hrstić, Hrvoje Bubić i Leonardo Barišić.

Svaki od njih u ovu književnu večer unio je dio vlastitoga pjesničkog svijeta, a različitost tema i poetika pokazala je bogatstvo književnog stvaralaštva koje okuplja ovakve susrete. Nije nedostajalo ni emocija ni topline, a publika je s pozornošću pratila interpretacije pjesama, nagrađujući autore pljeskom.

Književna večer na tvrđavi Herceg Stjepana Kosače još je jednom potvrdila da Ljubuški ima posebno mjesto za kulturne susrete. U prostoru koji svjedoči o stoljećima povijesti, suvremena književna riječ pronašla je svoje mjesto i pokazala da umjetnost, bez obzira na vrijeme i prostor, uvijek pronalazi put do čovjeka.

Dok se posljednji stihovi večeri nisu ni izgubili u noći, činilo se kao da je Butorovica još dugo čuvala odjek izgovorenih riječi. Poezija je tako, barem na jednu večer, postala dio povijesnih zidina tvrđave, a Ljubuški još jednom pokazao kako se baština i suvremena kultura mogu susresti u jednom posebnom i nezaboravnom trenutku.