KAKO BITI SRETAN - Eva Woods
- Napisao/la D.P. IKS Portal
- Objavljeno u Knjižnica
Odlučila sam vam prepisati prve rečenice kojima autorica započinje roman koji sam, da budem iskrena, uzela da pročitam zbog šarenih korica. Međutim, već nakon prve stranice bila sam sigurna da je ova knjiga puno više nego što sam zaključila po izgledu korica. Dakle, vraćamo se na onu staru izreku „ne sudi knjigu po koricama“.
„Ne možete uvijek odrediti točan trenutak u kojem vam život krene nizbrdo. Većinom vam se prikrade, godinu po godinu, trenutak po trenutak, sve dok se jednog dana ne osvrnete i shvatite da ste se toliko promijenili da se više i ne osjećate kao ista osoba. Obično je riječ o postupnom rasapu koji se zbiva neopaženo; kamenčić ovdje, oblutak ondje. Polagano nagrizanje osobe kakva jeste, komadić po komadić, mrvicu po mrvicu.“
„No katkad znate točno kada vam se život raspao. Kada su se sve vaše pomno složene karte stropoštale i kuća urušila, pa ste shvatili da više ništa neće biti isto. U tom trenutku niste bili sigurni ni hoćete li preživjeti ili podlegnuti. Ipak, preživjeli ste. Nekim čudom.“
One govore dovoljno o nastavku, govore o nečemu što se događa svima nama, a da nismo ni svjesni dok nam netko sve to lijepo ne stavi na papir i mi se u tome nađemo.
Vratimo se na to zašto sam odlučila da naprosto moram prokomentirati ovu knjigu.
Vjerujem da je autorica kroz neke duboke rečenice opisala vlastito iskustvo, jer se u njima osjeća istina, bol, ono unutarnje što bi trebala imati svaka osoba, borbu s onim šta napraviti dalje ili kako dalje kad trenutno nemamo snage, kad gubimo vjeru, a u isto vrijeme molimo se Bogu da nam pokaže put…
Nadam se da je ovaj osvrt bio dovoljan poticaj za čitanje ovog veoma neobičanog romana punog životnih mudrosti.
I da, za kraj, kako kaže autorica “… sitnicama, poput jednog osmijeha, u stanju smo nekome uljepšati jedan trenutak u tom danu, to je ponekad sasvim dovoljno, a nije teško…“