„37 pogleda na Ramu“, Izložba renomiranog bosanskohercegovačko – američkog slikara Amera Kobašlije u Gradskoj galeriji Ljubuški

U novom ciklusu Amera Kobašlije, Rama se pojavljuje kao slojevit i višeznačan prostor u kojem se prepliću prirodni pejzaž, povijesno iskustvo i individualno sjećanje. “37 pogleda na Ramu” nastaje iz dugotrajnog i pažljivog promatranja krajolika koji istovremeno djeluje poznato i izmješteno, stabilno i promjenjivo, otvarajući prostor u kojem se granice između stvarnog i imaginarnog neprestano pomjeraju. Kroz motive vode, njenog povlačenja i ponovnog rasta, kao i tragove koje pejzaž zadržava kroz vrijeme, Kobašlija gradi vizualni narativ o sjećanju i iskustvu prostora. Rama se tako ne čita samo kao geografska činjenica, već kao živa struktura pamćenja u kojoj se prepoznaju osobne i kolektivne priče, te njihovi međusobni odjeci.

Izložba u Gradskoj galeriji Ljubuški bit će otvorena od javnost od 28.5 u 20 sati . U susret izložbi donosimo razmišljanje Amera Kobašlije i  dio teksta Miljenka Jergovića koji dodatno otvara slojeve razumijevanja ovog ciklusa i njegovog odnosa prema prostoru Rame i njenim značenjima.

Amer Kobašlija: “Meni je mnogo toga vezano za Ramu fascinantno. Pored mistične ljepote tih predjela, još puno nečeg se sluti ispod mirne vode – naslage povijesti i sjećanja, bola, tuge, ljudskih sudbina… Pa ti duhovi izrone kad se voda povuče s vremena na vrijeme — odjeci prošlosti koji kao da polariziraju i ova naša, ionako odveć turbulentna vremena. Kao da jučer nikad nije prošlo. Privlači me liminalnost tih prostora – kažu Ramljani da nisu ni u Bosni ni u Hercegovini, već u nekom među-prostoru, tom ‘i‘ vezniku što spaja i razdvaja dvije strane. Kao emigrant, i to prekomorski, ove tri decenije sam ni tu ni tamo, uvijek negdje između, nikad na čvrstom tlu. Sjećanja i liminalnost su neki od povoda što mi kvrčkaju u glavi dok ovo radim. Nemam konkretnog odgovora zašto, vjerojatno to i nije tako bitno, jer intuicija te vodi. Zalutao sam inicijalno u Ramu, ali vjerujem da se sve dešava sa razlogom. Znakovi pored puta — samo je pitanje da li obraćamo pažnju.”

Miljenko Jergović: „Nakon što je već 1953. na Neretvi stvoreno akumulacijsko, Jablaničko jezero, gradi se brana, potapa se veliki dio zemlje na kojoj su Ramljaci živjeli i radili, i stvara se jezero, uz koji će živjeti i stasavati buduća Rama. Jezero će biti prelijepo, kraj će, gledan s visine, iz helikoptera i aviona, ili s novonastalih pokrajnjih puteva, steći neku posve neočekivanu ljepotu, kakva je bez premca u našim zemljama i krajevima. Ali s jezerom mijenja se ne samo zemljopisni krajolik, nego se iz temelja mijenjaju krajolici ljudskih duša i uspomena zajednice. To je kao da Sarajevo ili Zagreb najednom postanu gradovi na moru. Ljepota teško može zamijeniti ono što je prethodno potopljeno i što je dio iskustva zajednice, od čega je načinjen njezin jezik i u čemu su upričane sve njezine priče. Progonstvo ljudi čiji je svijet potopljen jezerom teže je i obuhvatnije od progonstva ljudi koji su potjerani iz svoje zemlje i jezika. Jer kada si potjeran iz zemlje i jezika ipak ćeš doći u drugi jezik pa ćeš biti u prilici da s pripoviješću tog jezika stvaraš svoj novi svijet. Ramljaci su, pak, nanovo morali stvarati i jezik i svijet. Oni su poput junaka iz Marquezova romana “Sto godina samoće”. Njihova stvarnost neusporediva je s drugim stvarnostima. Krajolik u kojem su se najednom zatekli nezacijeljena je živa rana, sačinjena od čiste ljepote.“

O autoru: Rođen u Banja Luci, Amer Kobašlija, zamijenio je ratom razorenu domovinu 1993. sa izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je likovnu akademiju u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija je emigrirao na Floridu, gdje je diplomirao slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završio postdiplomske studije na Državnom sveučilištu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Kobašlija je redovni profesor umjetnosti na Sveučilištu Centralne Floride u Orlandu. Živi na relaciji Florida – Japan, odakle mu potječe supruga. Dobitnik je nekih od najprestižniji međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant i Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Napulju, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu te širom Švicarske. Od 2006. godine je imao devet samostalnih izložbi u eminentnoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015.-16. godine Amer Kobaslija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu, o Kobašlijinom radu objavljena je opsežna monografija. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini je održana putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji porijekla. U travnju 2026., nakon postavke u Zagrebu, Kobašlijin ciklus 37 pogleda na Ramu bio prikazan u Umjetničkoj galeriji BiH. Njegovi su radovi u zbirkama Američke vlade u programu Umjetnost za veleposlanstva, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Muzeja de Siasset, Muzeja američke umjetnosti Hunter, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation, i TOA Tokyo između ostalih. Kobašlijine izložbe recenzirane su u brojnim publikacijama, uključujući The New York Times, Art in America, ArtNews, Art & Antiques, The Village Voice, New York Time Out, New York Magazine, The New York Sun, The San Francisco Chronicle, The Florida Times Union, Kunstbulletin i The Japan Times.