Rudi Tomić: Ima li išta lijepog u – Lijevoj našoj?

Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje (Ulpian).

Završeni su predsjednički izbori i Republika Hrvatska je dobila Zorana Milanovića, koji je prisegao za predsjednika na najprimitivniji, čak bi se moglo reći – najprovokativniji način, što je svojim činom dokazao da je za njega nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska – slučajna država.

Hrvatska je katolička država s 87% katolika, kako popis stanovništva pokazuje, poslije Poljaka, najkatoličkiji narod u Europi, možda i u svijetu, a za predsjednika izabran je Zoran Milanović: ateista, socijal-komunista i arogantni osobenjak, bivši no goodinauguracija president Vlade. Pored činjenice da je HNES osudilo Milanovića u paketu s Titom, S. Mesićem, I. Josipovićem, M. Pupovcem, B. Lončarom, J. Manolićem, V. Pusić i drugim zločincima i veleizdajnicima, te poslije svega dolazi na Pantovčak za predsjednika Republike Hrvatske!?

”Ako nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitog naroda.” (Vinko Begić, dragovoljac.com)

Novo izabrani Predsjednik RH, odnosno Predsjednik svih Hrvata u domovini i svijetu, nije se udostojio pozvati katoličkog predstavnika Crkve u Hrvata, da mu riječ zahvalnosti postane gestom njegova prebivanje među vjernicima na ustoličenju za predsjednika.

To su Corpus delicti! O drugim (ne)ugodnostima koje je osmislio na Pantovčaku (18.02. 2020.), za vrijeme inauguracije, nije vrijedno opširno pisati, jer video snimci su uvjerljiviji od pisane riječi.

Nakon sprdnje sa inauguracijom i hrvatskom himnom predsjednik Milanović je uklonio sve biste iz ”palače”, odnosno simbole onih koji su najzaslužniji u povijesti hrvatskog naroda, a neki čak misle (i pišu!), da će ukloniti i hrvatski stijeg, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer ni Zoran Milanović nije iznenađenje. Njegova je partija nasljednica Saveza komunista Hrvatske, koja je od samog početka bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Ivica Račan i partija demonstrativno su napustili Sabor (25. lipnja 1991.) kad se je glasovalo za samostalnost Republike Hrvatske.

U međuvremenu SDP je mijenjao naziv: 1990. je SDPH pretvoren u SDP. Pod istom kraticom SDP je mijenjao naziv, 1991. nazivali su se Socijaldemokratska partija Hrvatske, te Stranka demokratskih promjena. Pa 1993. mijenjaju ponovo naziv u SDP u kojoj su našli mjesto svi oni koji nisu mogu prežaliti Tita i Jugoslaviju. Nakon 30 godina od veleizdaje hrvatskog naroda SDP je postala vodeća politička stranka u RH s 30.97%,a HDZ, pod čijim je vodstvom oslobođena Hrvatska od agresora fašističke Srbije i Crne Gore – ima tek 21.40%! Žalosno i ponižavajuće!

Zoran Milanović je bio najgori predsjednik Vlade u RH; nije dobio prolaznu ocjenu kao predsjednik Vlade, ali biran je za predsjednika RH! Naime, on je u svojoj predsjedničkoj kampanji rekao, da će ukloniti sve predsjedničke ceremonije, kao lentu i inauguraciju na Markovom trgu, te da je spomenicima mjesto u muzeju, a ne na Pantovčaku. I to je učinio.

”Nikada ne smijemo, zbog zaštite istine, iz memorije brisati simbole, bilo pozitivne ili negativne, zbog snage koja je iza njih stajala po zlu ili po dobru sve do danas – ovisno što netko izabere. To će svakog dovesti do zadnje postaje života – pred Kristov križ odgovornosti za proživljeni život, bez obzira je li bio vjernik ili nevjernik.” (Mile Prpa, Hrvatsko nebo)

Dakle, ostao je dosljedan. mada je bez karaktera. On će, sigurno, i u drugim svojim antihrvatskim i antidržavnim idejama ostati dosljedan, jer je zatrovan mržnjom, osvetom i samoljubljem. On će, kako narodna poslovica kaže, ”Iskaliti svoju srdžbu na nedužnim.” Zločini jugokomunista i srpskih fašista nisu opametili hrvatski narod!

”Zapravo u svemu tome sudjeluje Srpsko-hrvatska koalicija koja danas vlada u RH. Branitelji su “ustaše” i stalno na udaru, a rat protiv Tuđmanove “ustaške” države se nastavlja. Tako i novi predsjednik kojeg sam svojevremeno u nizu svojih tekstova predlagao za akademika jer je “otkrio” da su zapravo u Drugom svjetskom ratu u NDH prvi stvorili konc-logore, zbog toga nije želio inauguraciju ispred “ustaške” crkve (grb s bijelim poljem na krovu), izruguje se himnom, ne želi nikakve simbole hrvatske državotvornosti pa mu smetaju i biste onih koji su najzaslužniji u povijesti za hrvatski narod i hrvatsku državu.” (Josip Pečarić, proslijeđena poruka)

U ”Lijevoj” našoj sluge biraju državnike, a državnici oponašaju generale i zahtjevaju lojalnost i zahvalnost što imaju takvo sposobno vodstvo u Vladi, u Saboru i na ministarskim dužnostima.

”Više su Hrvati napravili za Europu u dva i pol mjeseca predsjedanja nego neki za pedeset godina. ‘Otkad su Hrvati preuzeli predsjedavanje EU-om sve je otišlo u p…. materinu! Koronavirus, migranti, pad burze i cijene nafte, Brexit, upitan je EURO, turistička sezona pa čak i Eurosong!!!’ Čestitke dolaze sa svih strana. A tek su na pola puta…! ”(bezcenzure.hr)

Svima koji prate hrvatske domoljubne portala sigurno je zapelo za oko da je jedan od najplodnijih kolumnista u Hrvatskoj Zvonimir Hodak, osmislio svoju kolumnu -”Lijevom našom”, pod tim naslovom iz tjedna u tjedan dokazuje da je Lijepa naša više ”Lijeva” nego što je Lijepa. Istodobno hrvatski demografi i povjesničari dovode u pitanje opstanak RH: ako se ovako nastavi, ne daj Bože, neće za dugo biti ni Lijepe ni Lijeve naše Hrvatske.

Brojni hrvatski portali prenijeli su Hodakov gnjusni osvrt (02.02.2020.) u cijelosti, mi ćemo izdvojiti samo nekoliko odlomka:

Pantovčak su lijevi već osvojili i euforično pomolili glave iz svojih ljevičarskih brloga ne čekajući proljeće. Tako je suradnica hrvatskog Tanjuga, odnosno Hine, Sandra Bartolović prerano zakukurikala uvjerena da su ona i njeni istomišljenici, kartaški rečeno, napokon došli na štih. Sigurna u Vladu “desnog centra” u svom primitivnom ljevičarenju naša Sandra piše:

“Zemlja u kojoj inkvizicija spaljuje lutke duginih obitelji zaslužuje isključivo izobilje virusa i neštašicu zaštitnih maska.”

Pupovčeve Novosti stavljaju na naslovnicu živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuju ih kokainom i na kraju ubija metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska ”satira” je kad ”dete” Stazić cmizdri ‘jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo’.

Urnebesno je kad Frljićev glumac vadi iz vagine hrvatsku zastavu, kad Frlja ‘režira’ kako na pozornicu iznose kip svetog Ivana Pavla II. s natpisnom ‘zaštitnik pedofila’ pa prikazuje oralni seks s kipom. (…)

U nastavku riječ je o potrebi sjećanja i spoznaje:

“Ono što mi moramo uraditi jeste obnoviti sjećanja i spoznaje o stvarnoj prirodi velikosrpske agresije. Nedavno je i prof. dr. sc Andrija Hebrang u emisiji Bujica upozorio kako se radilo o fašističkoj velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. Vjerujem da se i vi sjećate kako je Milošević svoju ideologiju gradio upravo na primjerima Hitlera i Mussolinija. I dok je Hitler govorio: Njemačka će biti svjetski faktor ili je neće biti. Ili Hitler: Njemačka i Austrija su dva oka u istoj glavi. A Milošević je: Srbija i Crna Gora su dva oka u istoj glavi. Povijesno sjećanje govori da se Aleksandar Vučić (današnji predsjednik RS, o.p.) zalagao za veliku Srbiju na jednom sastanku u srcu Hrvatske, u Glini: ‘Nikada srpska krajina neće biti hrvatska. Nikada Glina neće biti hrvatska. Ako srpski radikali pobede Slobodana Miloševića,vi ćete živeti u velikoj Srbiji.’ (…)” (Zvonimir Hodak, direktno.hr)

Srbi su slobodniji u Hrvatskoj nego u Srbiji!

Naime, u Hrvatskoj se i danas slavi Tita, jer je on bio ”naš”, mada je odgovoran za masakr jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, a drugu četvrtinu prognao u emigraciju diljem svijeta. Zbog stvaranja Jugoslavije, koja je u stvari idejno velika Srbija, ništa se bitno nije promijenilo.”Oni se ‘Velike Srbije’ odeći neće ni po cijenu novih ratova: Srbi su opet ‘ugroženi” i to (kao i uvijek do sada) svi i svugdje: počevši od Republike Hrvatske, preko BiH i Crne Gore do Kosova, pa vjerojatno i u samoj Srbiji. I po tome su unikati u svjetskim razmjerima. ‘Ugroženi’ su i kad je mir i kad je rat, ‘ugroženi’ su i tamo gdje su većina i gdje su manjina, i kad napadaju, pale, ruše, kolju, siluju, protjeruju, kad odvode u logore, masovno ubijaju vrše genocid i etničko čišćenje.

Jedno je to od brojinih ekskluzivnih prava koje pripada jedino i samo “nebeskom narodu”, “etnogenetskom puku Europe i sveta”.

”Srbi su demografski fenomen: poslije svakog ‘genocida’ koji prežive, sve ih je više” (Zlatko Pinter, HRsvijet.net)

Ako letimice pogledamo tko su odgajatelji hrvatske mladeži u srednjim školama, na sveučilištima, u vojnoj akademiji i administraciji u Hrvatskoj, možemo se uvjeriti da ima više Srba nastavnika u današnjoj ”suverenoj” RH nego ih je bilo u srbo-kraljevskoj i srbo-komunističkoj Jugoslaviji.

Nisu uvijek osvajački ratovi jedino sredstvo za okupaciju i prisilnu asimilaciju drugih naroda. Naime, odgoj u školama je uspješniji, jer obučavaju buduće janjičare koji su okrutniji od okupatora, ali su ”snošljiviji” jer su potomci istog naroda.

Srpski novinari sprdaju se s Hrvatima i Hrvatskom u Hrvatskoj u svim oblicima javnih priopćavanja, a hrvatski narod kupuje dnevne jugonovine i plaća ”nacionalnu” TV! Uzmimo samo primjer HRT na kojoj svake nedjelje ”U2” četnik Aco daje ”moralnu” lekciju i hrvatskom narodu predstavlja, kako bi Hodak rekao: ”Žikinu dinastiju u Lijevoj našoj”.

HRT će nakon pet godina emitirati kontroverznu seriju o HND autora Hrvoja Klasnića, ”tu su dragocjeni snimci Hrvatskog slikopisa depoa Jugoslavenske kinoteke u Beogradu”, piše Boris Rašeta, velikosrbin, koji je izmislio – Ustašku crkvu u Hrvatskoj. Četnik Rašeta se raspisao u (jugo)večernjem (5. ožujka 2020.) na 15 stranica o NDH, poglavniku Paveliću (da je pio 20 piva dnevno, onda je morao izgledati deblji od Miljenka Jegovića!), o ”ustaškom zlatu u Vatikanu”, o jamama i logorima tako vidno kao da je bio na licu mjesta za vrijeme Klasnićevog “ubijanja” Srba, Židova i Cigana. Klasnić kaže, da je ovo ”za mlade generacije sve novo.” Mladež živi u ulici Mile Budaka, uče da je bio književnik, a onda vide da je potpisao rasne zakone. Ili Julije Makanec. On na stadionu viče “Za dom spremni”, a onda vide da je to ustaški pozdrav…Dakle, sve će im biti novo.” Klasnić ne zna da ne uspijeva biljka koja se često presađuje!”

Na drugoj strane Vojislav Stanimirović, protiv kojeg je Zvonimir Hodak podnio kaznenu prijavu zbog ratnih zločina, bio je predsjednik SDSS i srpski zastupnik u Hrvatskom saboru. Nakon što je prijava odbačena (!?) Hodak napisao o Stanimirovićevoj izjavi: ”Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drugim riječima drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer ga i dalje smatramo da je to bio građanski rat.”

To je stvarno jedinstveni i raritetni slučaj u povijesti. Napadnu nas, pokolju, okupiraju, razruše kulturne i vjerske objekte, miniraju nas, trideset tisuća ljudi drže u srpskim logorima, a nakon što ih pobijedimo i protjeramo, poklonimo im pravo da sami pišu povijest svoje agresije, da nam izdaju svoje udžbenike! Bog će dati i tomu kraj.

Najveća slabost hrvatskog naroda je u odustajanju pred odlučnošću, nakon čega se pojavi neizvjesnost što je velika opasnost. Treba imati nadljudsku snagu i biti čvrsto uvjeren u Božju pomoć i svoje ljudske sposobnosti da se odupremo kao narod svim ovozemaljskim nedaćama koje nas prate stoljećima.

Bila bi velika šteta da ne iskoristimo ovu krizu zaraze koronavirusa u vrijeme korizme, koja će mnoge osobe izolirati u obiteljskim kućama, ili u lokalnim karantenama, gdje će se ljudi bolje međusobno upoznati, razgovarati o svemu i svačemu, a najviše o osobnim i nacionalnim problemima. Iz toga svega će doći do nekih mogući spoznaja i odlučnih rješenja. Možda će se i obitelji povećati s novim začećima i manjim brojem pobačaja. Možda će se više krunica izmoliti i dana postiti za tjelesne i duševne potreba obitelji i hrvatskog naorda.

Koronavirus je jako zarazan, ali je najopasniji zbog panike koju su mediji izazvali u svijetu. Trgovine su skoro prazne i puste, zabranjena su masovna okupljanja, zatvorene su škole, sveučilišta i crkve. Dobiva se dojam, da dolazi kraj svijeta. Možda i dolazi, jer svijet je prešao ”crvenu crtu’ ‘Božje strpljivosti.

Vratimo se nazad našoj početnoj temi: kako od Lijeve doći do Lijepe naše? Najsigurniji način uspjeha je u ponovnom pokušaju, pa makar ne bilo veliko na prvi pogled. Prisjetim se priče, kad je žena zavrijedila priznanje vladajućeg emperora, pa joj je ponudio nagradu. Ona je tražila dva zrna riže prvi dan, i svaki drugi dan duplo više za mjesec dana. Na prvi pogled nagrada je izgleda mala, četiri zrna drugog dana, osam zrna trećeg dana, samo jednu žlicu za tjedan dana, a na zadnji dan njezina je nagrada bila više od milijardu zrna riže.

Ako se budemo držali ovakve matemetike u politici onda dolazimo do spoznaje da je nemoguće odjednom rasčistiti nagomilane probleme u državi. Treba iz dubine promijeniti način upravljanja u RH i potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu, pa će manji broj mlađeg hrvatskog naraštaja odlaziti na težačenje (pečalba) u tuđe države.

Hrvatska je država hrvatskog naroda i njenih lojalnih građana bilo koje nacionalnosti, vjere ili boje, ali svi građani trebaju i morali bi biti politički dio hrvatskog naroda, ako žele živjeti u RH, koja ima sve najljepše prirodne ljepote na svijetu.

Treba, dakle, apsorbirati i asimilarati nacionalne manjine, koje su privilegirane i imaju veća prava od hrvatskog naroda. To je apsurd. Ako osiguramo integralnu slobodu u Republici Hrvatskoj, onda nema ni teoretske potrebe za stvaranjem posebnih ljudskih prava zbog drugačijeg izgleda, spola i duhovnog shvaćanja. Da bismo sve to ostvarili na demokratski i civilizirani način, treba promijeniti sudstvo, donijeti nove zakonske odredbe, koje će biti na putu uspjeha, a u prvom redu treba prohibemus actio Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj. I to iz razloga: SPC je politička ustanova, šovinistička velikosrpska ispostava i fašistička sekta, koja se pokriva pravoslavljem, a u stvari vjeruje, propovijeda i promovira veliku Srbiju. Tko to ne vidi u Hrvatskoj, neka ode u Crnu Goru i tamo će se uvjeriti.

Hrvatskom narodu treba pravoslavna crkva, koja će okupiti sve pravoslavne vjernike u – Pravoslavnu Crkvu Hrvata.

Takvu crkvu već imamo u RH, ali hrvatske vlasti i Srpska pravoslavna crkva ne daju da se registrira i razvije u veliku vjersku zajednicu u Hrvatskoj?

Treba u RH zabraniti sve političke stranke nacionalnih manjina, jer u Hrvatskoj one nemaju valjan razlog za aktualnost postojanja i rada, jedino zbog ispostave matičnim državama, a to je Peta kolona u svim državama gdje takve stranke postoje. Drugo su kulturna društva, koja su potrebna i poželjna za manifestacije svojih nacionalnih običaja. U ovom slučaju, Hrvatska ne bi bila izuzetak, jer u svim državama u svijetu se manjine ponašaju na takav način, samo su u Hrvatskoj u Vladi i u Saboru, gdje optužuju hrvatski narod, Crkvu u Hrvata i za to dobivaju dobre plaće i publicitet u Hrvatskoj!

Što reći na očekivani rezultat unutar nedjeljnog stranačkog izbornog postupka, sve prognoze su bile pogrešne. Plenković je veliki pobjednik, pobijedio je unutarnju oporbu sa 80% glasača, dok je skupina okupljena oko Mire Kovača koja je dobila samo 20%. Tim rezultatom svi sudionici su se iznenadili. Bilo je više faktora koji su bitno utjecali na takav rezultat: jedan je svakako bio korona virus, s prijetećom velikom trgedijom. Glasači nisu u tim uvjetima htjeli mijenjati političku garnituru. Drugi razlog je bilo Upravljanje Hrvatske s EU u šestmjesečnom trajanju. Treći razlog je vrlo bljedunjavi nastup „odmetnika“ da se to slabo doživjelo od strane HDZ- ovih glasača.

A vjerojatno je djelomično bio prisutan princip, ne pobjeđuje onaj tko glasa već onaj koji broji. Bojim se da je time prijeđen Rubikon parlamentarnih izbora – bilo bi čudo da pobijede na parlamentarnim izborima. U svakom slučaju Škoro neće dobiti više od 50% da bi mogao oformiti Vladu. Time se otvaraju vrata za Veliku koaliciju. A dotle, ako se nešto nepredvidivo ne dogodi. Neka nam Bog pomogne.

Hrvatski je narod bio i u težim okolnostima u svojoj tisućljetnoj povijesti i održao se i odolio svim velikim svjetskim okupatorima i diktaturama.

Doduše, uvijek s velikim ljudskim gubicima, ali nije posustao niti je izgubio volju i vjeru za opostanak i razlog za ponos. U ovim prilikama treba mijenjati ono što je najpotrebnije, što najviše prijeti hrvatskoj opstojnosti i posebnosti, pod hitno ukloniti. Narodi su rušili i veće i jače vlade nego što je ova u RH. Ne uzmičimo ni pred kim!

"Gledaj na sebe kao na stablo koje u svoje doba donosi svoje plodove; što ga više vjetar trese, to dublje pušta korijen u zemlju". (St. Margaret Mary Alacoque)