Ljubušak pronašao rješenje za BiH, umjesto paklenog rata zemaljski raj

“Pronađeno rješenje za BiH, umjesto paklenog rata zemaljski raj

Prođe travanj, skoro bi mogao i april. Kažu i kako će za 1. svibnja, time i maja, dan kada su nekadašnji proleteri, zbog rijeka piva i janjaca na ražnju, mislili da žive u raju, kako će biti sunčano.

Jasenovački derneci s obje strane rijeke su završeni, doduše tek prvo poluvrijeme, cifre su ostale na razini prošlogodišnjih, hrvatska na nekih 80 tisuća, dok se srpska postojano drži na svim vremenskim uvjetima oko nekih 750-800 tisuća, s izuzetkom Karleušine od cca 1,5 mil. Plus oko 300 hiljada nejači.

I baš kad i čovek i čovjek pomisle da ne može bolje, evo ti njega, Milanovićevoga pajde Dodika, s prijedlogom stanovitog rješenje.

‘Rješenje za BiH je sljedeće: da muslimani se vrate na svoju pravjeru, pravoslavlje i katolicizam, i onda bi se potvrdilo da je najviše Srba ovdje u BiH. I mi ne bi tada imali ništa protiv da BiH bude unitarna jer bi bila srpska’.

Izjava je po intenzitetu jača i od one Trumpove da će Kanada biti nova američka država, no krenimo redom.

Nije poznato je li rješenje usklađeno s Pantovčakom ili je ovo samostalna izjava predsjednika eReSa. Zaključuje se kako čovjek misli da su jedini problem u BiH vjere. No, dobro.

Analizirajući predmetno rješenje o pravjerama nejasno je što se time predlaže, da se uvede kategorija bosanskih pravoslavaca ili pravoslavnih Bosanaca. Što bi se u stanovitom smislu moglo protumačiti kao isto, samo što onda ostaje nedorečena transmisija jednih ili drugih u Srbe.
Nadalje, javlja se mogući problem upravo oko ‘povratka’, naime do kada ili do kuda, kojeg stoljeća, se treba vraćati.
Možda do vremena kada je, gluho bilo, značajan dio Srba bio rumunjski Vlasi, a tamo je bilo i pravoslavaca, i Cigana, i pogana itd. Ili da taj ćušpajz zaboravimo.
Ili možda da se stanje stvari vrati u ona davna vremena kada su svi ovdje bili ‘bogu mili’, a ni vragu ne bijahu mrski.
I što ćemo sa sa Crkvom bosanskom. Što ćemo s Perunom i slavenskim Bogovima, što ćemo općenito s ilirskih poganizmom, eto kad smo već kod pravjera.

Inače, osobno bih prečekirao stanje stvari oko Adema i Have, neki vele Adama i Eve, valjalo bi i to detaljnije pregledali, je li Adem br’o jabuke s tri ili četiri prsta. Kao i da se vidi ono sa Amerikom i Kolumbom.

A i ja neki dan u Vašarovićima kopao po tavanu, tražio Dževi pupmu za novi bajk, te nađoh pravoslavnu ikonu. Pa sad ne znam što ću s njom.

I tako, našo ja pumpu, usput mu prepričavam ove parabole s Dodikom, i veli Dževa.

Znači praunuk Tome Dodiga, katolika iz Studenih Vrila kod Posušja, neki tvrde iz Mesihovine kod Tomislavgrada, koji je birvaktile prešao na pravoslavlje, Milorad, sad traži i od komšija Muslimana da urade isto. To je već prava konvertitska dosljednost. Milorade, kao i dida, položio si za pravog pravoslavca. Sjedi, 5!” – napisao je Granić.