Trnjak je uvijek bio neka Pepeljuga naših vinograda
- Napisao/la SD
- Objavljeno u In medias res
Još do jučer bio je sorta koja je bila tek ‘sexy boy’ - oprašivač blatine, sorta od koje nitko nikad prije nije napravio vino, a sada je posve zavladao Hercegovinom i Dalmatinskom zagorom.
U njegovo moćno crno vino zaljubili su se svi pa je nakon lanjskog prvog Trnjak festa ovaj drugi potvrdio dobar imidž i Ljubuški kao svjetsku metropolu trnjka.
Trnjak fest okupio je ovih vrućih dana u Ljubuškom znane i neznane, male i velike vinare, hercegovačke i dalmatinske, znalce i hobiste, pilce i autore…
Trnjak, još do jučer sorta koja je bila tek “sexy boy” - oprašivač blatine, sorta od koje nitko nikad prije nije napravio vino, posve je zavladao Hercegovinom i Dalmatinskom zagorom. U njegovo moćno crno vino zaljubili su se svi pa je nakon lanjskog prvog Trnjak festa ovaj drugi potvrdio dobar imidž i Ljubuški kao svjetsku metropolu trnjka, autohtone sorte Dalmatinske zagore i Hercegovine.
Od podruma do podruma
“Kušajte najbolje Trnjke svijeta na jednom mjestu, dođite u gradski park u Ljubuškom zbog vrhunskih vina, a ostanite zbog uspomena”, pozvali su organizatori.
Istraživanje trnjka novinari su počeli dan ranije. Povelo nas na plus 40 od Mostara do Imotskoga i Vrgorca, od vinarije do vinarije, od podruma do podruma, od jednog trnjka do drugog, trećeg, dvadesetog… Bilo je tu i krasnih žilavki, blatina, kupaža, svakog blaga Božjeg, ali ne za ovako prevruć ljetni dan. Izdržali smo… Najprije u malu vinariju “Vilinka” u vlasništvu Velimira Ereša i njegove obitelji na Sretnicama nadomak Mostara. Veli Ereš, ponosan je na svoja vina, ali teško da bi njegova vinarska priča preživjela da nije - svadbenog salona “Afrodita” koji uzdržava vinariju. U doba korone, veli, bilo je obrnuto. Stari podrum je još u svadbenom salonu. Svadbeni saloni su inače posljednjih godina, u ova čudna vremena, i kod nas i kod njih mnogo i mnoge spasili i jedan su od najboljih biznisa.
- Osnovna naša djelatnost je svadbeni salon i iz njega se rodio podrum “Vilinka”. Nastao je 2008. godine. To je mala obiteljska vinarija kapaciteta 30.000 litara. Imamo žilavku, blatinu, nešto malo chardonnaya, cabernet sauvignon, merlot i trnjak. I od toga radimo premium kupažu koja je perjanica naše vinarije. To je 40 % trnjak, cabernet 30 % i 30 % merlot. Ime je vinarija dobila po mirkolokaciji Vilinka, gdje su na obližnjem brdu vinogradi, na 400 metara nadmorske visine, jedan od najviših vinograda u Hercegovini.
Pa u Romancu u vinograde nadomak Mostaru. Predstavljaju se tu svojim podrumom, kušaonicom i restoranom dvije vinarije “Hercegovinavina” i “Vinarija Čitluk”. Baš lijep veliki podrum prepun barika, vina, ima ovdje i štiha i tradicije i izvanrednih vina. Tu su nam domaćini Tihomir Prusina, glavni enolog i rukovoditelj vinarske proizvodnje već 39 godina u “Vinariji Čitluk” te mlada, sposobna Maja Nakić, voditeljica marketinga vinarije.
- “Hercegovinavino” i “Vinarija Čitluk” ugovorno rade. Prerađujemo njihovo grožđe jer oni nemaju toliko kapaciteta. “Vinarija Čitluk” je najstarija vinarija u BiH i s najviše kapaciteta, 115 tisuća hektolitara. “Vinarija Čitluk” i “Hercegovinavina” imaju oko 350 hektara vinograda uglavnom autohtonih hrcegovačkih sorti žilavka i blatina, a od 2008. i sorte trnjak. Trnjka imamo oko osam hektara. Nikad prije nismo trnjak probali napraviti kao čisto sortno vino. Nikada nitko u nas u vinariji nije mislio da će to ikad biti. I onda smo išli polako vidjeti što je trnjak u inoksu, što je u bariku. Međutim, “vauu”, bolje je obojen nego blatina, u njega je sve ono najbolje - govori nam enolog Prusina. Pa smo kušali trnjke i kupaže i… vrijedi. Baš.
Od Mostara preko granice pa u mjestašce Podprolog u Hrvatskoj, u butik vinariju Erceg, nadomak Vrgorca. Imaju, vele, malo manje od dva hektara vinograda. Mali šarmantni hladni podrum, pun stol i vrhunska vina. Od bijelih imaju i baš lijepu zlataricu vrgorsku, a od crnih trnjak i krasnu kupažu Tempera (70 posto syrah i 30 posto merlota). Ivica Erceg i njegova supruga Danijela ponosno vele: “Prvi put smo poslali vino na natjecanje na Decanter, ovu našu kupažu Tempera. I eto upravo su nam javili - s prvim vinom osvojili smo srebro!”
Udruga ‘Cvit razgovora’
Valja nam dalje, organizatori su odlučili da obiđemo sav teritorij gdje je trnjak doma, od Hercegovine do Vrgorca i Imotskoga. U zgradi bivše vinarije Imota poznata imotska Udruga vinara “Cvit razgovora” okupila je svoje članove, a oni donijeli svoja ponajbolja vina. U stvarno impresivnom ambijentu sale (inače stare ruševne propale “Imote”), čiji su zidovi s kraja na kraj pokriveni mozaikom koji je sa svojim kolegama napravila umjetnica Slobodana Matić, rođena u Prološcu, i na kojima priča priču o životu, baštini, vinu i tradiciji Imotskoga, Viktor Zdilar, enolog Vinarije Katich, uvodno je predstavio imotska vina, a potom je svaki od vinara na degustaciji govorio o svome. Imoćani imaju što pokazati i na što biti ponosni.
Večer je završila u restoranu “Tri sunca” u Imotskom uz uparivanje trnjaka šest vinara iz obje države sa šest jela. Kroz cijeli dan prepun dojmova, vina i informacija vodio nas je znalački u ime organizatora Miro Barbarić, doktor znanosti, ovdašnji znalac, dobri duh Festivala trnjka.
Festival trnjka je sutradan počeo predavanjima. Stručna predavanja na temu trnjka u Kulturnom centru održali su prof. dr. sc. Edi Maletić, dr. sc. Željko Andabaka, mr. agr. Marina Vranješ, mr. agr. Milan Budinski i dipl. ing. agr. Marijo Leko.
Marijo Leko s federalnog Agromediteranskog zavoda Mostar, među ostalim, reče:
“O vinu trnjak prvu rečenicu uopće napisao je tek 1996. godine u svojoj ampelografiji prof. Nikola Mirošević. Nitko nikad prije nije napisao o vinu trnjka ništa. Prof. Mirošević piše da je vino trnjka užitno, skladnog okusa, specifičnog mirisa, tamne rubinske crvene boje. Trnjak se stalno provlačio kroz naše vinogradarstvo i vinarstvo, ali mu nikad dosad nismo dali značaj kakav zaslužuje. Uvijek je bio neka Pepeljuga naših vinograda. Možda je razlog bio što njegov grozd nije velik, a kod nas je prije selekcija bila po veličini i količini roda.
Istražujemo ga od 2007. godine. Njegovi parametri su gotovo podjednaki s kaštelanskom crljenkom, a redovito su bolji od drugih autohtonih sorti ili udomaćenih sorti u Hercegovini. Radi se o vrlo užitnom, snažnom, specifičnom vinu vrhunske kategorije, trnjak je sorta koja može zadovoljiti najviše organoleptičke standarde i koja svojom kvalitetom kao monosortno ili različitim kombinacijama apsolutno popunjava paletu vrhunskih vina Hercegovine i Dalmacije. Možemo zaključiti da je vino trnjak najbolje što nam se dogodilo u vinarstvu u zadnjih 10 godina.”
Nakon predavanja sommelier Daniel Čečavac vodio je radionicu “Trnjak u kupažama”. A onda svi na festival u obližnji Gradski park.
Nastupilo 26 izlagača
Na ulazu u Gradski park, gdje je posebnim svjetlima i posebno dotjeranim gostima već živnuo festival, srećemo Andriju Radića, organizatora. Kratko referira:
“Ovdje vam je 26 izlagača vina, odnosno vinarija i 10 proizvođača u gastro kutku. Od toga je 14 izlagača iz Bosne i Hercegovine i 12 iz Hrvatske, ima ih iz Imotskog, Vrgorca, Opuzena, Metkovića, Omiša. Ove godine ambasadori trnjka su s hrvatske strane župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, a sa BiH strane ambasadorica trnjka je federalna ministrica turizma i okoliša Nasiha Pozder. A koje štandove da obiđete? Na svakom štandu je po jedan vinar iz BiH i jedan iz Hrvatske, tako da gdje god da stanete, probat ćete izvrsne trnjke - reče Andrija pa ode za poslom.
Za prvim štandom nasmijana mlada hostesa veli ovo je štand vinarije Majić iz Ljubuškog, ima trnjaka, kupaže i rose od trnjaka. Vruća je ljetna noć, tek prvi štand, obećali smo se na kraju vratiti i kušati rose.
Srećemo poznata lica: Predrag Vujović iz Centra za voćarstvo Agencije za poljoprivredu, s bratom Zdravkom. Kaže on je iz ovih krajeva. Naišao i prof. Maletić, a mi ćemo dalje. Poznata lica - mladi par, vinari Govorko Ivan i Kristina. Zadnji put su me na Vinskom podrumu “Slobodne” u Dubrovniku osvojili svojim izvrsnim vinom neobična naziva Brankić. Vinarija je u Metkoviću, a vinogradi su u Dusini kod Vrgorca. Ako im je trnjak kao Brankić, kapa dolje.
Korak, dva od njih opet neobična priča - trnjak iz Omiša. Kako to, pitam čovjeka za štandom. Ime mu je Ivan Kujundžić, ugostitelj je inače, sommelier, vlasnik Vinarije Brid.
- Zato šta san ja garažni tip vinarije, uzimam grožđe od kooperanata i u vinariji ga prerađujem, tako da nisam vezan za lokaciju, svake godine obiđem vinograde i izaberem grožđe.
- Otkud vi na festu trnjka?
- Pa trnjak je autohtona sorta Imotske krajine, a ja sam rođeni Imoćanin, iako sam cili život u Omišu.
To su ipak geni i bilo je logično da izaberem trnjak. Uz čisti trnjak imam i kupažu trnjka i plavca s Ponikava i Postupa na Pelješcu i to u omjeru pola pola. Nazvali smo je Brid Paulus. Ukupna proizvodnja nam je 8000 litara. A koliko sam vinar? Četiri godine.
Dalje nas u obilazak vodi Ivo Dugandžić, poznati hercegovački maslinar i poduzetnik. Svraćamo na štand vinara Ercega, iz čijeg smo malog podruma jučer jedva izašli koliko je ugodno bilo. Na štandu Milas zanimljiva boca - umjetničko djelo. Napravio ju je za vinara Zdenka Milasa umjetnik Robert Alilović, jedan od suorganizatora. Pa do štandova Škegre i Nuića i Imoćana i dalje.
Srećemo nasmijanog još jednog Omišanina, Marko, sin čuvenog omiškog vinara Nikše Mimice.
Hercegovci rade fešte
- A di je ćaća?
- Posla mene u Ljubuški, eno ga doma na kauču, samo gleda turske serije, penzija, vruće je - smije se.
- Ma ne mogu virovat! On je uvik u petoj brzini! Oće se on najidit ako ja to stavim u novine?
- Neće, neće, samo vi stavite - skroz dobro zabavljen najavom nasmijao se mlađi Mimica.
I na kraju? Malo tko zna napraviti feštu kao Hercegovci, i trnjka i spize, i šušta i gušta, svega puno, samo da su malo smanjili vrućinu…
