|Povijest ženskog rukometa u Ljubuškom| Nekada zaslužne za nastanak kluba, a danas u ambisu druge lige

Iako je klub najviše naslova (11) osvojio preko muške momčadi, za nastanak kluba zaslužne su žene koje se danas nalaze u drugoligaškom ambisu, jer su izbačene iz rukometne Premijer lige, iako ženski klub poslije rata nikada nije bio niželigaš.

Naime, sve je započelo davne 1956. na igralištu iza današnje Osnovne škole Marka Marulića, pod vodstvom stručnog učitelja tjelesnog odgoja Ivice Bote koji je okupio 15-ak djevojaka osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. U početku je klub nosio ime “Partizan” (jer “rukometna” je bila tek jedna od sekcija istoimenog “Društva za tjelesni odgoj”), ali je zanimljivo istodobno postojanje i Ljubuškog omladinskog školskog kluba Ljošk, kao športske sekcije pri Gimnaziji, što upućuje na dvije stvari - na čvrstu povezanost rukometa s ljubuškom Gimnazijom, i tada i danas, ali i na pozitivno suparništvo sve dok se ta dva kluba nisu ujedinila početkom 60-ih godina pod imenom ORK “Ljubuški”. Jedno vrijeme (1966./67. godinu) klub je bio rukometna sekcija - muška i ženska, tadašnjeg Sportskog društva “Sloga” i nastupao je pod imenom ORK Sloga. No, od prosinca 1967. godine funkcionira kao sekcija pri lokalnom Odredu izviđača te stječe novo ime “Izviđač”. Tu završava prvo, početno razdoblje razvoja i stasavanja ljubuškog rukometnog kluba.

U tom razdoblju muškarci se nikako ne uspijevaju probiti iz podsaveznog u veći, republički rang, ali zato rukometašice u sezoni 1966./67. uspijevaju izboriti taj viši natjecateljski stupanj i tu igrati dvije sezone. Djevojke koje su tada Ljubuški ponovno vratile u igru su: Vesa Landeka, Vera Bonić, Sanija Ombašić, Kaja Markić-Petrović, Fahra Konjhodžić, Ramiza Alendar, Emira i Jasna Gujić, Anđa Alilović-Vučić, Dunja Jusufović…

Najzvučnije ime koje je nastupalo za žensku ekipu Izviđača svakako je bila dr. Sonja Šimunović – Pavlović, reprezentativka bivše države, koja je i igrala za Radnički iz Beograda, jednu od najboljih ekipa u tadašnjoj državi, te Zlata Košarić, sada Barbarez, igračica bivše Lokomotive iz Mostara, Mira Spajić – Šoše, Anđa Vučić, Snježana Lukenda, Dražena Džolić, Snježana Vučić – Bandur, Silvana Bandur – Bilić, Marija Pejčinović - Burić, Maća Petrović-Barbarić i Angela Petrović - Boras i druge.

Treba spomenuti i njihove trenere Miru Hrstića, Kemala Hrnjičevića i profesora Ferdu Mikulića.

Ženski rukometni klub Ljubuški "1999-2013"

Zbog (ne)slaganja s planovima i ciljevima muške ekipe krajem prošlog stoljeca dolazi gotovo do gašnja ženske ekipe. Međutim, ženska ekipa pod vodstvom zanesenjaka, rukometnog fanatika, alfe i omege kluba, gospodina Srećka Tomića i nekolicine prijatelja mijenja ime kluba, te klub od 1999. godine postaje Ženski rukometni klub Ljubuški i nakon toga bilježi svoj športski uspon. Klub je u sezoni 1999/2000 postao finalist kupa Herceg-Bosne u rukometu, a iste sezone izbori četvrto mjesto u ligaškom dijelu natjecanja, koje je bilo garancija da će klub u sezoni 2001/2002 sudionik Premijer lige FBiH. U toj sezoni ŽRK Ljubuški je bio daleko najbolja ekipa u natjecanju, ali je prljavim igrama čelnika mostarskog prvoligaša Zrinjskog i Natjecateljskog povjerenstva RS FBiH ŽRK Ljubuški izgubio titulu prvaka Federacije za zelenim stolom. Neka ostane ubilježeno, da je te sezone "prvak" iz grada na Neretvi je stradao u Ljubuškom rezultatom 24:11.

Već iduće sezone Ljubuški prvoligaš je u zajedničkom natjecanju na razini cijele BiH u ligi pod nazivom "Premijer" osvojio prvo mjesto u prvenstvu i prošetao se najmasovnijim natjecanjem, državnim Kup-om BiH, u finalnom dijelu pobijedivši ŽRK ILIDŽU sa nevjerovatnih 27:14 iako je boje Ilidže branila nekad najbolja igračica svijeta Svjetlana Kitić-Ceca.

U četrnaestgodišnjoj povijesti pod nazivom ŽRK Ljubuški klub je osvojio još Kup BiH u sezoni 2004/2005 i 2005/2006, te bio viceprvak BiH pet puta i šest puta sudionik europskih natjecanja, gdje je polučen uspjeh u sezoni 2007/2008. kad je izborena 1/8 finala europskog Challenge Cup-a.

Godine 2007. tadašnji ŽRK Ljubuški Lido osiguranje je bio suosnivač WHRL (ženska regionalna liga), a sjedište lige je bilo u Ljubljani. Glavni sponzor lige je bio Merkator.

Nastupili su tadašnji prvak europe Hyppo, te Podravka, Lokomotiva Zagreb, Krim, Budućnost, Zaječar i ŽRK Ljubuški Lido osiguranje. Ljubušanke su nastupale u ovoj ligi dvije sezone zaredom i to 2008/09. i 2009/10.

Promjenom strukture uprave RK Izviđač, 2013. godine odlukom skupština klubova dolazi do fuzije muške i ženske ekipe pod zajednički naziv RK Izviđač Ljubuški.

Pokali opet u Ljubuškom, rukometašicama Kup BiH

Nova era Izviđača, koja će poslije rezultirati dominacijom muške ekipe u rukometnoj Premijer ligi, počinje 2013. godine, kada se imenuje nova uprava kluba na čelu s predstavnicima općinskih vlasti, kojima je cilj stabilizacija kluba. Naime, dotadašnji veliki klupski sponzor, pritisnut recesijskim bremenom, bio prisiljen povući se iz kluba. Kako ne bi došlo do gašenja kluba, načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić, zajedno s tadašnjim predsjednikom OV-a Ljubuški Tonijem Kraljevićem, iznalazi riješenje za daljnje funkcioniranje i opstanak kluba.

Rukometašice Izviđača 2018. godine na čelu s trenerom Ivanom Lovrićem osvajaju četvrti put Kup BiH (2003, 2005, 2006, 2018).

Međutim, u sezoni 2024/25. kada muška ekipa Izviđača slavi 11. titulu prvaka BiH, i povijesni uspjeh u EHF EC, desilo se nešto što ljubitelji rukometa u Ljubuškom nisu mogli ni sanjati. Naime, odlukom određenih struktura RS BiH ženska ekipa Izviđača izbačena je iz natjecanja, a ako odluka ostane na snazi naredne tri sezone Ljubušanke će igrati u Prvoj ligi FBiH.

Podsjećamo, Ljubušanke u poslijeratnoj BiH nikada nisu igrale niži rang natjecanja, te su nakon ovih, u najmanju ruku čudnih odluka RS BiH, na potezu sve strukture kluba da zaštite interese ovog uspješnog sportskog kolektiva iz "Grada prvaka".