Ljubušak Dragan Paradžik nakon četiri godine boravka i ozdravljenja u Hospiciju [audio]

Ova jedinstvena životna priča ispunjena je sa velikom radošću, jer je Dragan uz svoje osobno ozdravljenje kao korisnik hospicija tijekom godina mnogim korisnicima bio veliki prijatelj i utjeha u posljednjim trenucima, ali i vrijedna ruka osoblju koje tamo radi.

 „Dragan je osoba koju ne možete ne voljeti, došao je dan kada odlazi u svoj novi dom i kreće normalno nastaviti svoj životni put, iako smo pomalo tužni zbog toga, radujemo se i vjerujemo da će on to uspjeti, preko Centra za socijalni rad smo ga zbrinuli, osigurane su mu i radne aktivnosti kako bi nastavio dostojanstveno živjeti“.

 "Nakon teškog procesa njegovog liječenja i opravka, sve te četiri godine, sve je bilo u Božjim rukama vjerujem da je i sam naziv našeg hospicija Božansko milosrđe utjecao na to da Dragan danas zdrav odlazi. Iako su članovi njegove šire  obitelji pomagali i nudili pomoć Dragan nema užu obitelj te smo mi preuzeli skrb o njemu.“

  „Kao  posebna  grana medicine, palijativna skrb zahtjevna je jer prolazimo sve boli, radosti i životne tuge naših bolesnika,služimo ih postajemo dio njihove obitelji i oni naše, bilo je posve prirodno da pomognem Draganu, kako je njegovo ozdravljenje napredovalo krenula sam sa prikupljanjem pomoći za obnovu njegovog doma koji se u međuvremenu razrušio. Uz projekt i izgradnju kuće Graditeljstva Medić, Udruge  Sv.Josip Radnik koja je preuzela na sebe osigurati sredstva za izgradnju vrijednih majstora koji su izgradili ponovo kuću, električara, vodoinstalera, izrade namještaja.. Svima zahvaljujem, nitko me nije odbio. Cijeli proces od početne ideje do danas trajao je nešto više od  dvije godine. Nadam se da će Dragan uživati u svojoj kući uz blagoslov ljudi koji su u suzama u hospiciju ispratili  svoje najmilije i svesrdno pomagali Draganov novi život", kazala je Marijana Mucić gl. medicinska sestra u hospiciju.

Prilikom naše posjete Dragan se sa sjetom prisjetio i svih preminulih korisnika hospicija s kojim se družio „na ganjku“ u holu gdje su znali zajedno sjediti, piti kavu ali i dočekati novu godinu.

“Uživali smo u proslavi nove godine u hospiciju uz domjenak, pjesmu  i pogled na vatromet u gradu, četiri nove godine sam ovdje dočekao. Došao sam ovdje 1.siječnja 2016.te u 9.sati i 15 minuta, svakome želim dobro i zahvaljujem svima, osoblju hospicija, sestri Marijani svima koji su mi pomogli."

"Po zanimanju sam pitur, ovdje sam opiturao šest soba, i svoju ću da ostane lijepa i čista kada izađem, sobu broj 2 u kojoj sam boravio ću obojati, urediti, bit će kao apoteka. Odlazim u svoj novi dom, u svoju krem žutu kućicu-slobodicu.. Osjećaj je duboko emocionalan, osjećam i radost i tugu.. Radost jer odlazim u svoju kuću i tugu jer ostavljam svoje prijatelje ovdje. Hvala ovim Božjim anđelima ovdje Marijani i svima u hospiciju koji su bili sa mnom sve ovo vrijeme„

Opširnije poslušajte u audiozapisu: