Vukojević: Poticaji održavaju proizvodnju, ali bez tržišne zaštite poljoprivreda nema budućnost [VIDEO]

Tko novac dobija i po kojim kriterijima? Koje grane će profitirati, a koje možda ostati kratkih rukava? Jesu li poticaji razvojna šansa ili samo krpljenje rupa? Kako zaštititi domaću proizvodnju i može li izvoz konačno nadjačati uvoz? Gosti Plenuma bili su: Kemal Hrnjić, Adin Fakić i Dubravko Vukojević, prenosi Šipovača portal.

Vukojević: EU viškovi ruše cijene na tržištu BiH

Potpredsjednik Seljačkog saveza FBiH, Dubravko Vukojević ističe da su posljednjih godina izdvajanja za poljoprivredu povećana i da proizvođači uglavnom nisu nezadovoljni visinom poticaja. „Zadnjih godina se izdvaja dosta za poljoprivredu. Bilo bi nekorektno reći da nismo zadovoljni. Poticaji su dobri, iako mi poljoprivrednici uvijek tražimo više.“

Naglašava, međutim, da sami poticaji nisu dovoljni ako proizvedena roba nema tržište i ako propada na njivama. "Što će mi poticaji ako bacim ono što sam proizveo? Ako to propadne na njivi, to malo pomaže razvoju.“

Prema njegovim riječima, neophodna je veća koordinacija između federalnih, županijskih i državnih institucija kako bi se osigurala bolja podrška proizvođačima. „Mora postojati sinergija između ministarstva, federacije, kantona i države. Bez toga nema pravog rezultata.“

Vukojević smatra da poticaji trenutno služe kao mehanizam za očuvanje postojeće razine proizvodnje, ali ne i za njen ozbiljan razvoj. „Ovakvi poticaji održavaju ovo malo proizvodnje što imamo. Oni drže ljude u nadi da će biti bolje.“

Kao jedan od najvećih trenutnih problema navodi nepovoljne vremenske uvjete, koji izravno utječu na početak sezone. „Imamo velike probleme s kišama. Već smo trebali zasaditi rani krumpir, a još nismo ni počeli. Sezona već kasni.“

Ističe da se slični problemi javljaju u svim granama poljoprivrede, posebno kada na tržište dolaze veliki viškovi robe. „I mljekari i povrtlari imaju isti problem. Kad roba dospije, pojave se ogromni viškovi i cijene padnu.“

Govoreći o prošloj godini, navodi da su mnogi proizvođači bili primorani uništiti usjeve zbog neisplativosti prodaje. „Kupus se nije isplatio ni brati. Zafrezali smo ga u zemlju. Cijene su bile toliko loše da nije bilo smisla prodavati.“

Vukojević upozorava na problem nelojalne konkurencije i izuzetno niskih cijena uvozne robe. „Imate nenormalno niske cijene i na kraju nemate kome prodati. Tržni centri su puni uvozne robe, a domaću nitko ne gleda.“

Smatra da dio problema dolazi zbog takozvanih „skrivenih subvencija“ iz EUropske unije, koje omogućavaju damping cijene. „Kad se u Europskoj uniji pojavi poremećaj, sav višak završi u BiH. To je kao skriveni poticaj njihovim proizvođačima.“

Kao primjer navodi uvoz krompira po cijenama s kojima domaći proizvođači ne mogu konkurisati. „Iz Njemačke dođe šleper krumpira i prodaje se po 50 feninga. Mi ga ne možemo dovesti iz Ljubuškog u Sarajevo za te pare.“

Zaključuje da bez jače kontrole uvoza i zaštite domaće proizvodnje, teret krize uvijek pada na poljoprivrednike. „Kad god se nešto poremeti na tržištu, udar opet padne na poljoprivrednika. A on je uvijek najslabija karika.“

Hrnjić: Poticaji su naša razvojna šansa, za animalnu proizvodnju izdvajamo 116 miliona, za biljnu oko 25 miliona maraka

Rekordna izdvajanja za poljoprivredu u Federaciji BiH - čak 190 milijuna maraka. Prijedlog ovakve raspodjele treba ovog tjedna proći javnu raspravu, a četiri su vrste izdvajanja, navodi ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, Kemal Hrnjić. Kada je riječ o proizvodnjama, raspodjela se vrši na biljnu i animalnu – 116 milijuna maraka je planirano za animalnu proizvodnju, a 25 milijuna za biljnu, pojasnio je ministar Hrnjić.

„Imamo još i kapitalna ulaganja, tzv. ruralni razvoj. Tu imamo nešto više od 41 milijun maraka za nekih 13 mjera i imamo tzv. ostale vidove podrške za sve one koji su naslonjeni na neki način na poljoprivredu. Na primjer, podrška medijskim kućama koje podržavaju razvoj poljoprivrede i promociju poljoprivrede u Federaciji Bosne i Hercegovine i tu izdvajamo nešto više od 5 milijuna maraka“, pojasnio je ministar Hrnjić.

„Poticaji su, usuđujem se reći, naša razvojna šansa. Naravno, ovi poticaji nisu dovoljni. Ali su dobro usmjereni i ostvaraju zavidne rezultate u mnogim proizvodnjama“, rekao je Hrnjić.

Ministar je također usporedio proračun s onim u zemljama regije te kazao kako su ovo zapravo minorna izdvajanja.

Govoreći o viškovima i nemogućnosti plasiranja mlijeka, ministar je kazao: „U 2025. godini industrija je otkupila svaku litru proizvedenog mlijeka u BiH, koliko znam, ne samo u Federaciji, nego i u drugom bh. entitetu. Dakle, sav taj tržišni pritisak je na otkupljivačima, odnosno prerađivačima mlijeka“, te dodao kako još uvijek postoji 'snaga i hrabrost u industriji' da se otkupi mlijeko koje proizvodimo.

„Naravno, nešto su niže otkupne cijene, jer je takav zakon tržišta - veća ponuda od potražnje, sasvim sigurno da će doći do smanjenja i otkupne cijene. Mi ćemo kao Federalno ministarstvo pokušati amortizirati to što smo uvjetno rečeno krivi – nadomjestit ćemo iz budžeta po dva feninga proizvođačima mlijeka, ono što im je smanjena otkupna cijena“.

Nadalje, ministar je pomenuo i instaliran pogon za dehidraciju mlijeka u Gradačcu.

„Prema mojim informacijama, to je već spremno. Čeka se usvajanje programa u kojem smo mi planirali izdvajanje od milijun i pol konvertibilnih maraka da pomognemo industriji da dehidriraju mlijeko. To bi bilo dostatno za nekih, po našoj procijeni, deset milijuna litara mlijeka. Dobili bi oko milijun kilograma mliječnog praha. Mogli bi taj prah ponuditi konditorima koji u Bosni i Hercegovini rade - to je iskorištavanje naših domaćih resursa“, zaključio je.

Na ovaj način smanjio bi se uvoz mlijeka u prahu te, kako kaže ministar, 'zatvorio krug i spasila proizvodnja'.

Na pitanje o traženoj zabrani uvoza mlijeka, ministar Hrnjić je rekao kako smatra da je Bosni i Hercegovini u regiji Srbija napravila najveći problem, usporavajući izvoz mlijeka iz BiH u Srbiju, dok obratan proces funkcionira nesmetano.

„Smatram da je to grubo kršenje sporazuma CEFTA od strane Srbije i mislim da bi mi kao država morali poduzeti određene korake“, kazao je ministar.

Fakić: Poljoprivreda u BiH zavisi od poticaja, a sektor mlijeka traži hitnu zaštitu države

Agroekonomski stručnjak, Adin Fakić naglašava da je poljoprivreda tradicionalno slabije produktivna grana sa velikim brojem zaposlenih i malim prihodima, ali da upravo zbog toga ima strateški značaj, što pokazuje i dugogodišnja politika Evropske unije. „Poljoprivreda je grana koja je niskoproduktivna, ima male zarade i veliki broj zaposlenih. Europska unija već sedamdeset godina vodi zajedničku poljoprivrednu politiku, što govori koliko je taj sektor važan za stabilnost jedne države.“

Prema njegovim riječima, dodatni problem za BiH predstavlja složena političko-administrativna struktura, zbog koje se sredstva za poljoprivredu raspoređuju neujednačeno na različitim razinama vlasti. „Imamo državnu, entitetsku i kantonalnu politiku, različite pristupe i neravnomjernu raspodjelu novca. To otežava dugoročno planiranje i razvoj poljoprivrede u BiH.“

Ipak, Fakić ističe da se posljednjih godina vide određeni pozitivni pomaci, jer se povećavaju ulaganja s ciljem da farmeri postanu finansijski samostalniji i manje zavisni od poticaja. „Poljoprivreda zadnjih godina dobija razvojnu dimenziju. Povećavaju se izdvajanja kako bi farmeri postali samoodrživi i da bi mogli koristiti komercijalne kredite, a ne stalno zavisiti od pomoći države.“

Govoreći o ovisnosti od subvencija, Fakić naglašava da je ona trenutno neizbježna i da je prisutna i u Evropskoj uniji, jer se poljoprivredni sektor ne može brzo transformisati. „Farmeri su veoma zavisni od poticaja i to je normalno. Takva zavisnost postoji i u Evropskoj uniji. Promjene se ne mogu desiti preko noći, to je proces od nekoliko godina.“

Kao primjer pozitivnog razvoja navodi sektor proizvodnje mlijeka, gdje se, uprkos smanjenju broja farmi, povećava produktivnost zahvaljujući boljoj genetici, znanju i upravljanju. „Iako imamo manje farmi, raste broj kvalitetnih grla, znanje farmera i menadžment stada. Zbog toga proizvodnja mlijeka bilježi značajan rast.“

Komentirajući uvoz mlijeka iz Srbije, Fakić odbacuje tezu o svjesnoj šteti domaćim proizvođačima, ali ističe da je problem u nedostatku interesa i zaštitnih mjera. „Ne vjerujem da neko namjerno radi protiv domaćih farmera. Prije je riječ o nezainteresovanosti. Republika Srpska već trpi posljedice jer je otkup smanjen za deset posto.“

Prema njegovim riječima, država mora aktivnije stati iza domaćih proizvođača i uvesti recipročne mjere kako bi se spriječio nekontrolisani uvoz. „BiH mora zaštititi svojih oko devet tisuća proizvođača mlijeka. Treba uvesti iste mjere kakve Srbija ima prema nama i braniti domaće tržište.“

Fakić upozorava da su skladišta mljekara preopterećena, dok je potrošnja mlijeka u regionu niska, što dodatno pogoršava situaciju. „Imamo prepuna skladišta i poplavu mlijeka na tržištu. Potrošnja na Balkanu je znatno manja nego u Evropi, što stvara dodatni pritisak na proizvođače.“

Rješenje vidi u razvoju novih proizvoda i prerade, ali i u mjerama koje možda neće biti popularne, ali su neophodne za opstanak sektora. „Moramo razvijati jogurte, maslac, smutije i druge proizvode. Također, moramo povući poteze koji nisu popularni, ali su potrebni da zaštitimo domaće proizvođače.“

Govoreći o novom pogonu za preradu, Fakić ističe da je to jedan od ključnih koraka ka stabilizaciji tržišta, ali ne i jedino rješenje. „Postoje tri načina rješavanja problema. Novi pogon je jedan od njih i ministarstvo je učinilo sve da on počne s radom što prije.“

On naglašava važnost saradnje sa trgovačkim lancima i privremenog rasterećenja proizvođača dok se tržište ne stabilizuje. „Trgovci bi trebali privremeno sniziti svoje marže dok se tržište ne stabilizira, jer ovo stanje ne odgovara nikome.“

Pad cijena mlijeka, upozorava Fakić, ima šire ekonomske posljedice, jer utiče na budžet, zaposlenost i investicije. „Pad cijena znači manje poreza, manje ulaganja i manje radnih mjesta. Farmeri su u izuzetno teškoj situaciji.“ Na kraju, Fakić ističe da je izvoz ključ za dugoročnu stabilnost sektora, ali da država mora pomoći proizvođačima da budu konkurentni. "Moramo smanjiti troškove izvoza i pomoći mljekarama da budu konkurentne na stranim tržištima. Bez toga nema stabilne poljoprivrede.“