„Bogu hvala na heroinskom križu“ – Ispovijest Marijane Grgić, žene kojoj je suprugova ovisnost otvorila put prema vjeri, ljubavi i novom životu

„Ovisnost mog muža je križ po kojem sam spašena.“

Iza tih snažnih riječi stoji priča Marijane Grgić, supruge, majke četvero djece i po zanimanju psihologinje, koja danas otvoreno svjedoči o svom putu obraćenja, krizi braka i izlasku iz tame – kroz vjeru, ljubav i milost Božju.

Život prije: karijera, laži i unutarnja praznina

– Bila sam ambiciozna, puna planova, zamišljala sam sebe kao ženu od karijere. Ali moj život bio je laž. Lažna prijateljstva, lažna slika u ogledalu, površni odnosi – priznaje Marijana.

U tom unutarnjem neredu upoznaje svog budućeg supruga, ne znajući da je ovisnik.

Nakon tri godine braka, u kojem su živjeli bez vjere, otkriva istinu – suprug je u ozbiljnoj ovisnosti o heroinu, alkoholu, kamatarenju. „Bila sam spremna otići. Otići u Njemačku, razvesti se, početi novi život samo sa svojom kćeri. Sve sam isplanirala. A onda je Bog progovorio.“

Križ koji spašava

Umjesto bijega, počinje – borba. Križ suprugove ovisnosti postaje točka preokreta. Upoznaju Zajednicu Cenacolo, a ona, 40 dana nakon njega, ulazi u zajednicu. Tamo se, kaže, dogodila njezina osobna revolucija.

– Skinula sam sve maske: šminku, odjeću, diplomu, titule. Ostala sam gola istina. I tada sam u Poslanici Korinćanima pročitala: „Ljubav je strpljiva, dobrostiva…“ I shvatila da ja – ne volim. Da cijeli život nisam znala voljeti. Da sam bila osoba koja je drugima samo uzimala, očekivala, tražila potvrdu – iskreno govori Marijana.

Ljubav koja nije osjećaj, nego svakodnevni izbor

Kroz godine u zajednici i proces ozdravljenja, obitelj Grgić postaje ponovno cjelovita. Danas su, kako kaže, sretni, ali ne zbog vanjskih okolnosti – nego zato što su naučili živjeti ljubav.

– Ljubav nije osjećaj. Ljubav je odlučiti svakog dana voljeti. Kada suprug ne vidi mokri ručnik – ja ga podignem bez prigovora. I on isto tako. Uvijek će netko taj dan dati više – i to je normalno. Bitno je da se oboje trudimo. To je brak. To je svetost svakodnevice.

Savjeti iz iskustva – za žene i muškarce

Danas kao psihologinja, Marijana savjetuje brojne parove. Ističe da se za brak treba odgajati.

– Ne možeš živjeti do tridesete kao sebičan i onda preko noći postati muž ili žena. Djecu treba učiti kako biti osoba koja zna voljeti, služiti, opraštati.

Ukazuje na dvije opasnosti u današnjim brakovima:

1. Brak “ja i ja” – gdje svatko gleda samo sebe, svoje potrebe i karijeru.

2. Brak “ja i ti”, ali u kojem je žena sluškinja, a muškarac gospodar – takvi brakovi su često preživljavali u prošlosti, ali nisu bili zdravi.

Za zdrav brak, kaže, potrebna su dva “ti” – dva supružnika koji gledaju jedno drugo i trude se iz dana u dan.

Psihologinja s doktoratom u zajednici

Iako formalno obrazovana, Marijana ističe da ju je Zajednica Cenacolo naučila više nego fakultet.

– Tamo sam završila „doktorat“ života. Naučila sam da čovjeka ne možeš shvatiti samo kroz testove i knjige. Čovjek je duhovno, psihološko i fizičko biće. I bez Boga – neće biti sretan. Zato svakome pristupam individualno, poštujući sve dimenzije njegove osobnosti.

Oprost i novi početak

Posebno naglašava važnost opraštanja i neprisjećanja prošlosti u braku:

– Od dana kad smo ušli u zajednicu, nikada više nisam suprugu spomenula njegovu ovisnost u negativnom tonu. To je prošlost. Boli, ali smo iz nje izišli. Sad zahvaljujemo Bogu na tom križu jer nas je doveo do raja na zemlji – do obitelji.

Odnos kao jedina istinska vrijednost

Marijana završava snažnom porukom:

– Kada sve prođe – posao, novac, izgled – ostat će samo odnosi. Odnos prema sebi, prema drugome i prema Bogu. Tko sam ja tebi i tko si ti meni? To je jedino što ima smisla. I dokle god to zaboravljamo, ostat ćemo prazni.

Danas, kaže, njezina ambicija je sveta ambicija – Bogu i obitelji na prvom mjestu, sve ostalo je dodatak. A na pitanje kako je uopće izabrala ostati u braku, odgovara:

– Nisam ja izabrala. Bog je zatvorio sva vrata i ostavio jedan prozor. I pokazao da jedini put koji vodi prema istinskoj sreći – ide preko križa.