Dogodilo se to prije točno 83 godine u satima kad su pobjedničke njemačke trupe ulazile u Zagreb.
Tekst proglašenja počinje sljedećim riječima: “Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.”(na dan proglašenja bio je Veliki Četvrtak uoči Uskrsa).
Zanimljivo je da je Ante Pavelić u trenutku proglašenja NDH još bio u Italiji.
NDH je zauzimala većinu današnjeg teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dijelove današnje Vojvodine (Srijem), ali se morala odreći dijelova teritorija Mađarskoj (Međimurje i Baranju) i Italiji (Istru, Rijeku, većinu otoka i dalmatinske obale).
NDH je pod utjecajem Hitlerove Njemačke donijela rasne zakone na osnovu čega su osnivani koncentracijski logori. U tim je logorima život izgubilo, kako današnja istraživanja pokazuju, više tisuća ljudi, žena i djece.
Porazom sila osovine prestala je postojati i NDH, 8. svibnja 1945, ulaskom partizana u Zagreb, dok su ustaški vođe napustili zemlju.
Umjesto zatvaranja logora po “oslobođenju” Titovi krvnici su u njima držali “neprijatelje naroda”, kako su nazivali Hrvate koji nisu bili pripadnici partizanskog pokreta. Primjerice logor u Jasenovcu je zatvoren tek 1951. godine – 6 godina nakon završetka II. svjetskog rata.
Nažalost, tzv.“oslobođenjem“ od Hitlerove Njemačke, počinje Križni put stotina tisuća pripadnika hrvatskog naroda čije su kosti razasute od Bleiburga u Austriji do Vardara u Makedoniji. Prisjetimo se samo Huda jame i desetaka takvih stratišta za koja nitko nije odgovarao!
45 godina kasnije, u krvi se raspao na krvlju uspostavljen i jugoslavenski režim. Hrvati su cijenu platili brojnim žrtvama koje su pale u Domovinskom ratu te danas, unatoč mnogim gospodarskim i drugim poteškoćama koje prate društvo, uživaju slobodu koju su toliko stoljeća željno isčekivali.