In memoriam: Rudi Tomić - Veliki čovjek, domoljub i jedan od najvećih sinova našeg kraja

Rudi Tomić rođen je 8. kolovoza 1933. u Donjim Radišićima (Ljubuški, BiH). Osnovnu školu završio je na Humcu, nižu gimnaziju na Širokom Brijegu, medicinsku (preventivnu) školu u Mostaru i vojnu medicinsku školu u Mariboru.

Od 1959. godine živi u Torontu (Kanada) gdje je emigrirao i nastavio borbu za Hrvatsku mišlju, riječju i djelom.

Do sada je napisao bezbroj članaka, eseja, prikaza, studija i pjesama.

U Torontu je završio grafičku umjetnost (Western Technical School), School of Business (Real Estate), organizacijsko upravljanje (Corporate) i društveno upravljanje (Leadership) na Ryerson Polytechnik University, te javne nastupe (Christopher Leadership) na Lumen Institute.

Radio je kao medicinski tehničar u Sarajevu (Vojna bolnica) i kao laborantski tehničar u Torontu (Centeninal i Est General Hospital). U Torontu je također radio kao predstavnik Dorset Real Easte Company. Bio je ravnatelj tiskare Rudis Press, upravitelj tiskare na Ryerson Polytechnic University, urednik mjesečnika Glas domovine i Hrvatski puk, suradnik mjesečnika Hrvatski list, urednik i voditelj radioprograma Bosna i Hercegovina.

Jedan je od utemeljitelja i nakladnika Hrvatskog puka. Sudjelovao je u utemeljenju Hrvatskog republikanskog društva "Bugojno", Mjesnog odbora HNV-a Bugojna, Hrvatske informacijske službe u Kanadi i Hrvatskog odbora za ljudska prava. Organizator je društvenih aktivnosti Hrvatskog centra i uredništva "Glasa centra", Udruge za dodjeljivanje počasnih diploma hrvatskim sveučilištarcima, Bosansko-hercegovačkog informacijskog centra u Kanadi, Akademskog društva Bosne i Hercegovine u Kanadi, Saveza Hrvata Bosne i Hercegovine u Sjevernoj Americi.

Uredio je i objavio više od 30 izdanja, djela hrvatskih autora iz iseljeništva i domovine. Za života bio je aktivan član sljedećih udruga i organizacija: Canadian Ethnic Press Association of Ontario, Canadian Ethnic Press Association of Canada, Canadian Ethnic Studies, Canadian Ethnic Journalist and Writers Club, Canadian Corporate Reprographic Management Association, College and University Printing Management Association od Canada, Toronto Press Club (Bord and Director). Bio je i član Odjela za međunacionalnu i međunarodnu suradnju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Suizdavač je i autor predgovora drugom, dopunjenom izdanju Zbornika radova sa znanstveno-stručnog skupa "Hrvati u BiH - mogućnosti i perspektive", održanog u Neumu 1994.

Dobitnik je mnogih priznanja među kojima je i Certificate of Recognition, Government of Canada (1991.); Canadian Ethnic Journalist Award 1991., for 30 Years of Journalistic Excellence; Award of Recognition, Ryerson Polytechnic University 1995.; Zahvalnica Sveučilišta u Mostaru 1996…

Obnašao je dužnost ravnatelja nakladnika Hrvatskog puta, predsjednika CroCan International-a, upravitelj Skoko Aluminium Ltd., direktora Toronto Press Cluba i dopredsjednika Saveza Hrvata BiH u Kanadi.

Iako narušenog zdravlja do današnjeg dana se aktivno borio za svoju Hrvatsku i hrvatski narod u BiH i Hrvatskoj u svojim kolumnama pišući za razne portale u BiH i Hrvatskoj.

Rudi Tomić bio je domoljub, čovjek koji je vjerovao u Boga i čovjek koji je znao da će na kraju istina pobijediti

Diljem svijeta žive milijuni Hrvata. Iseljeni i oni koji su emigrirali.

Od 1945. do 1962. godine druga totalitaristička Jugoslavija bila je najobičniji logor iz koje su uspijevali pobjeći samo najhrabriji i najsposobniji Hrvati.

Rudi Tomić pobjegao je iz Jugoslavije prije otvaranja vrata onima koji su dobili radne dozvole u Zapadnoj Njemačkoj i susjednim kapitalističkim zapadnoeuropskim državama. S 26 godina napustio je „komunistički raj“ i kao politički emigrant, sve do raspada Jugoslavije 1990. godine, preko 30 godina, nije smio dolaziti u rodni hercegovački zavičaj. Živio je i djelovao u kanadskom Torontu.

Danas se Hrvati ponovno boje reći da su Hrvati, pristaju na lažni jasenovački popis, počinju vjerovati u velikosrpske i četničke laži da prvi kvadrat na hrvatskom povijesnom grbu nije bijele nego tobože crvene boje, da se boje pobuniti što im aktualna hrvatska politička elita zabranjuje stari povijesni pozdrav Za Dom spremni!, itd. Upravo ta hrvatska inertnost, popustljivost, neznanje i to hrvatsko kukavstvo prije svega za života smetalo je Rudiju Tomiću u dalekoj Kanadi. Jer on se nikada nije predao. Cijelog svog života sanjao je Hrvatsku u kojoj se smije reći da si Hrvat. Upravo tako Rudi je i pisao cijelo vrijeme emigracije koja je trajala 66 godine. On se je protiv druge Jugoslavije borio pisanjem, a i svakodnevno ukazivao na nelogičnosti aktualnih hrvatskih vlasti koje su podlegle globalizaciji, udaljile se o Boga i vode protuhrvatsku politiku.

Možda će se neki zapitati pa što to Rudiju Tomiću i drugim Hrvatima po svijetu treba? Zašto gubi energiju kad je i nama istinskim Hrvatima jasno da ne možemo ništa promijeniti jer su potomci jugokomunista, udbaša i kosovaca zauzeli sva državna politička vodstva i vode nas u propast! Oni ne znaju da se Rudi Tomić i njemu slični pošteni emigranti, pošteni Hrvati, nisu i nikada neće pomiriti da ne može bolje. Oni zaboravljaju da je stalna borba za dobro Hrvata i Hrvatske bila i bit će njihov život i da zato ne mogu stati.

Čitajući ono što je godinama pisao Rudi Tomić stječe se dojam kako je vrijeme stalo i da Hrvati i Hrvatska uvijek žive sudbonosno vrijeme u kojem nema opuštanja. Stoga moramo pohvaliti Rudija Tomića i zahvaliti mu na tomu što je kao hrvatski emigrant napisao toliko toga dobroga i zato se s pravom može ustvrditi kako je on kroničar suvremene hrvatske povijesti.

Neka mu je vječna slava i hvala, te mu laka hrvatska gruda za koju se je borio mišlju,riječju i djelom!!!