Hrvati se nakon događaja otprije 96 godina nikad nisu oporavil

Naime, ovaj stravičan čin agresije protiv hrvatskih političara bio je posljedica njihove kritike velikosrpske i antihrvatske politike. Napadnuti političari također su ukazali na bezobzirnu pljačku i korupciju vladajućih Radikala i beogradskog dvora. "Krvoproliće u parlamentu. Ubijen Pavle Radić, Đuro Basariček umire, a teško su ranjeni Stjepan Radić, Granađa i Pernar", pisalo je u naslovu novina "Večer".

Zastupnik Srpske radikalne stranke Puniša Račić u trenutku najveće gužve izvadio je revolver i opalio na Pavla Radića, pisale su tadašnje novine. "Pavle Radić zateturao je, uhvatio se rukom za grudi i za stenografski stol i povikao. 'Jao, ubiše me!' i srušio se mrtav", pisale su novine. Basariček je pokušao zaustaviti srpskog atentatora i oduzeti mu revolver, međutim Puniša Račić tada je zapucao i na njega.

Upucao ga je u vrat, a Basariček je, također, preminuo na mjestu, nakon čega je u parlamentu zavladao nezapamćeni kaos, a atentator je nastavio svoju misiju te ranjava Stjepana Radića u trbuh. Zastupnik Pernar brzo mu je priskočio u pomoć, međutim, Račić ga je brzo nanišanio i ranio. Zbog ovog stravičnog pokolja obustavljanje su sve telefonske veze.

Radića je došlo ispratiti oko dvjesto tisuća ljudi

Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini u Hrvatskoj je doživljen kao napad na cijeli hrvatski narod te su uslijedili prosvjedi diljem Hrvatske, na onima u Zagrebu bilo je oko 100.000 demonstranata, a žandamerija i policija ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 prosvjednika.Radić je nakon atentata prebačen u beogradsku bolnicu i hitno je operiran, međutim umro je par mjeseci kasnije od posljedica teškog ranjavanja u svojoj kući u Hercegovačkoj cesti broj četiri 8. kolovoza 1928. godine u 20.55 sati.

Njegovo tijelo položeno je na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bio četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast. Pokopan je 12. kolovoza 1928. godine, u Zagrebu, u arkadama na Mirogoju. Sprovod je krenuo oko 9.30, a kola s lijesom stigla su pred groblje oko 17.15 sati. Prigodom sprovoda nošeno je 1450 vijenaca.

Stjepan Radić dobio ulicu u Pragu

Radića je na posljednji počinak došlo ispratiti oko 60.000 službenih izaslanika organizacija HSS-a i oko 150.000 seljaka i građana iz svih krajeva Hrvatske. Puniša Račić osuđen je na 20 godina robije koju je izdržavao gotovo samo formalno, uz sve moguće beneficije i svakodnevnu slobodu izlaska iz zatvora. Sve do 16. listopada 1944. godine, kada su ga partizani, odmah po oslobođenju Beograda, prijekim sudom osudili na smrt i strijeljali.