Bivši "Skaut" o reprezentaciji BiH, Veszpremu i novom klubu

Karijeru je započeo u Željezničaru, igrao za Izviđač CO iz Ljubuškog, Zagreb, Celje i Veszprem iz Mađarske s kojim je postao i višestruki prvak ove države. Za rukometnu reprezentaciju BiH je odigrao na stotine utakmica i još uvijek drži rekord po broju nastupa. U intervjuu za FTV Terzić govori o novom klubu, životu i karijeri, mađarskom Veszpremu i naravno reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Nakon Mađarske u kojoj ste igrali 11 godina, u ljeto mijenjate klub, odlazite u Poljsku i potpisujete za Wislu Plock. Jesu li ispunjena Vaša očekivanja?

Pa jako je teško upoređivati bilo koji klub sa Veszpremom jer je Veszprem sami vrh rukometa i sporta u svakom pogledu. Ja sam jako ponosan na te godine provedene tamo a sada u Plocku, mi imamo neke druge borbe, druge ciljeve i sada sam fokusiran samo u tom smjeru.

Klub ima visoke ambicije u tamošnjoj ligi, no mnogo izazova je pred Vama, uključujući i pandemiju koronavirusa. Koliko sve to utiče na Vas kao igrača?

Sigurno da klub kao što je Plock ima velike ambicije, što je i realno, međutim pandemija za sada mnogo utječe na nas. Već je odgođeno pet utakmica, jer smo tri puta bili u karanteni. U takvim uvjetima je jako teško uhvatiti onu pravu formu.

S Veszpremom u Mađarskoj ste osvojili devet titula prvaka i devet kupova države. Kada ste odlazili navijači su Vam priredili fantastičan ispraćaj. Kako ste se tada osjećali?

Moram reći da je Veszprem moj drugi dom i ta veza s ljudima i navijačima je više nego prijateljska. Mnogo lijepo su me iznenadili u doba pandemije, kada nisu mogli u dvoranu ući i što se kaže, kupili me zauvijek. Jako sam ponosan i sretan što imam toliko takvih drugara u Veszpremu i Mađarskoj.

Kapetan ste reprezentacije BiH, na stotine utakmica ste odigrali u nacionalnom dresu, bili ste tu i kad je bilo najteže. Ima li reprezentacija danas kvalitet za Europsko prvenstvo?

Naša reprezentacija kada bi imala pažnju i podršku kakvu imaju neke druge reprezentacije u normalnim okvirima bili bi stalni sudionici velikih natjecanja. Toliko o kvaliteti naših igrača.

Mnogo je problema zbog pandemije, odgođena je i kvalifikacijska utakmica sa Austrijom, ni sa Njemačkom nije baš teklo po planu. No, borbe naših momaka i želje za pobjedom ne nedostaje?

Jako zbunjujuća odluka EHF-a da se tekma sa Njemcima uopće igra. Momci su dali sve od sebe, koliko su mogli držali su rezultat. Moramo iz ove tekme izvući nešto pozitivno, nastup par igrača iz domaće lige i jako dobra predstava igrača koji inače nisu dobijali šanse za igru. Ovdje mislim prvenstveno na Gafara Hadžiomerovića, Mirka Hercega, Igora Mandića i ostale.

Apsolutni ste rekorder po broju nastupa za reprezentaciju BiH. Debitirali ste sa 17 godina. Jeste li već tada znali da ćete ostvariti velike uspjehe?

Sa 17 godina sam shvatio da je moj cilj biti profesionalni rukometaš. Reprezentacija me u tom smjeru uputila. Sigurno da tada nisam ni sanjao da ću imati ovakvu karijeru, ali trudom i radom se može sve postići.

Koliko je promjena sredine utjecala na Vas i vašu obitelj? Jeste li se već navikli na Poljsku?

Sigurno da je teško otići od kuće. Supruga i ja smo osnovali obitelj u Veszpremu, djeca pričaju perfektno mađarski i vole svoj grad. Ali bez obzira na sve odlučili smo se na jednu novu avanturu i moram reći da nam dobro ide. Pandemija nas malo usporava, ali neće ni ona valjda dugo. Uglavnom uživamo u Plocku, grad je super, klub vrhunski a mi zajedno.