Dajte malo poezije: Stjepan Boto - "Samoća uz rijeku"

Stjepan Boto, po zvanju novinar, rođen je, živi i radi u Ljubuškom, u odjelu za kulturu grada Ljubuškog.

U prilogu pročitajte pjesmu Samoća uz rijeku, dok pak na web stranici Poezija noći, možete pročitati pjesme i krake priče iz Stjepanova opusa koje će u dogledno vrijeme biti ukoričene.

Samoća uz rijeku

Obasjan suncem

kamen u vodi

riba pliva oko sedre

male ptice nebom jedre

Na obali sjedim

i pogled mi luta

na brdo iznad grada

kako li je pitam se

na Kilimandžaru sada

Pada li snijeg

jesu mu kape bijele?

ili je lijepo toplo

zuje li tamo pčele?

Ugledam odraz Metokita u vodi

a riba bezbrižno kroz vodu klizi

jesu li ribe u Zambeziju iste

ili su tamo ko ljudi u brizi?

I odlutam tako u krajeve razne

i divim se kako svijet je lijep

gdje žive ljudi rasa raznih

a onda ugledam poljski cvijet

I pomislim Bože

sve lijepo ti stvori

pa gledam topole i mali cvijet

i pitam se kako i zašto Bože

čovjek je ponekad tako slijep

Volim ja slušati o putovanjima svijetom

Hobite, El camino, Appalachian trail

al volim i što sam ukorijenjen ovdje

i što sam uronjen u njega cijel!

Posvećeno Trebižatu i rodnom kraju.

Podsjećamo, za vrijeme novonastale situacije s epidemijom koronavirusom koja je, među ostalim, primorala JU "KŠC" Ljubuški - odjel Knjižnicu Ljubuški da zatvori svoja vrata, kako bismo ostali povezani s članstvom, nadasve ljubiteljima poezije koji za istom žude, dok je do daljnjega prolongiran naš svakodnevni rad s korisnicima naših usluga, kao ujedno i naše brojne te raznovrsne kulturne manifestacije, u rubrici "Dajte malo poezije" objelodanjivat ćemo poeziju znanih i neznanih ljubuških pjesnika.