Ljubušanka i RTL-ova novinarka Leona Šiljeg prati zdravstvo i nagledala se teških scena u ovoj teškoj godini

RTL-ova reporterka Leona Šiljeg dobitnica je godišnje nagrade Hrvatske liječničke komore za promicanje ugleda hrvatskih liječnika i liječničke profesije u 2020. godini.

Uz reportaže, Leona je gledateljima RTL-a donosila i intervjue s brojnim zdravstvenim stručnjacima koji su davali uvid u epidemiološko stanje, objašnjavajući uzroke i posljedice situacije u kojoj se našla ne samo Hrvatska nego i cijeli svijet, a sve s ciljem točnog i objektivnog izvještavanja javnosti.

Leona kaže i kako joj je jedan od najtežih zadataka bilo snimanje na Jedinici intenzivnog liječenja u Kliničkoj bolnici "Dubrava", kad su pacijenti umirali pred njezinim očima.

- Radili smo reportažu s odjela gdje leže najteži pacijenti. Na vratima su stajala njihova imena. Neka i rukom ispisana. Dok smo snimali, zamolili bi nas da pričekamo jer je pacijent umro i prekrižili bi nečije ime - opisala je Leona.

Zdravstvo je u godini za nama bila definitivno najizazovnija, najintenzivnija, u kratko najjača tema...Nažalost, uglavnom ne po dobru. A, eto vi ste se u novinarskom smislu, na tom području, pokazali da ste najviše na razini zadatka, stiglo vas je vrijedno priznanje...Svega je tu bilo, no koja priča je po vašem mišljenju bila najupečatljivija?

- Gotovo da ne pamtim da sam u 2020. godini izvještavala o drugim temama osim onih zdravstvenih. Od trenutka kad je virus stigao u Hrvatsku, pa do onoga kad su ga prvi put izolirali u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" do ulaska na COVID odjele u Zagrebu, Karlovcu i Sisku. Sve to pamtim i za svaki teren vežu se neke posebne priče. Sada ne mogu izdvojiti samo jednu.

Koliko je sve to skupa na vas emotivno utjecalo, ipak teško se ponekad distancirati od nekih stvari?

- Utjecalo je. Možda me najviše dirnula priča o majci sedmero djece koja boluje od leukemije.

Posjete u bolnicama su strogo zabranjene, pa su njezina djeca iz Osijeka stigla u Zagreb ispod bolničkog prozora samo da je vide iz daljine. Ne postoji telefonski poziv koji to može zamijeniti.

Teško se distancirati od prizora koje vidite na Jedinici intenzivnog liječenja gdje se nečiji otac, majka, djed i baka bore za život. Još je teže kad vas zamole da stanete jer su upravo dvije osobe izgubile tu bitku. Neću zaboraviti ni priču o najmanjoj bebi u Hrvatskoj koja se uz sve to sa svojih 414 grama izborila za život i izišla iz bolnce kao prava lavica.

Jeste li uspjeli realizirati sve svoje priče, jeste li svugdje naišli na otvorena vrata ili su neke stvari možda ostale nedorečene?

- Nisam sve uspjela što sam htjela. Ostalo je zatvorenih vrata na koja kucam i dalje. Želim da se neke priče realiziraju i u tome sam uporna. Stalno postavljanje pitanja i traženja odgovora se doista isplati. To zapravo i jest naš posao.

Nije ovo prva nagrada, dobili ste i prije par godina priznanje za najboljeg mladog novinara informative...Koliko vas takve stvari vesele i daju podstreha za daljnji rad?

- Svaka nagrada me veseli i daje vjetar u leđa. Od one za najboljeg mladog novinara u redakciji informativnog programa RTL-a, preko Godišnje nagrade za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja Udruge "Pragma" koju sam dobila za najbolji televizijski prilog. Godišnja nagrada Hrvatske liječničke komore u 2020. godini je veliko priznanje i čast koje dodjeljuje struka. Iznimno sam ponosna što moj rad netko prati.

Praznici u Ljubuškom

U novinarstvu ste samo nekoliko godina, ali imate bogat životopis kao da ste desetljećima u tom poslu...Pretpostavljam da ambicija definitivno ima još; kakve vas još stvari u novinarstvu zanimaju, gdje bi se još voljeli okušati?

- Svaki izazov i priliku koja se nađe ispred mene prihvaćam. Volim terenski rad, informativni program i rokove koje nose. Rado bih pokušala s dokumentarnim programom i nekim novim izazovima. Tko zna što nove godine nose!

Okušali ste se i u voditeljskom poslu, no ni tada niste odustajali od terenskog rada...Kako je djelovati paralelno na ta dva fronta?

- Dobila sam priliku voditi RTL-ov istraživački magazin Potragu koja svaki dan od ponedjeljka do petka donosi priče koje muče hrvatske građane.

Ta redakcija radi sjajan posao za koji su više puta i nagrađeni. Radila sam i sama priče za Potragu, ali i vraćala se na teren. Drukčiji je to posao. Biti na kiši, suncu, snijegu ili stajati ispred studijskih kamera gdje je svaka greška itekako vidljiva. Drago mi je da sam imala priliku probati i jedno i drugo. Iz terenskih u voditeljske cipele.

Vaša obitelj je iz Ljubuškog; jeste li ih uspjeli posjetiti za blagdane?

- Uspjela sam i zbog toga sam sretna. Cijela obitelj je bila na okupu i to je ono što Božić doista i je. Jedva čekam kad ću moći zagrliti roditelje, braću i sestru bez razmišljanja. Bila sam kratko, testirala se i s negativnim testom vratila natrag.

Volite adrenalin i adrenalinske sportove; koliko je pandemija zaustavila te neke vaše radosti?

- Poprilično je utjecala na sve. Nevjerojatno je kako je sve u jednom trenutku stalo. Veselim se povratku na staro normalno. Što se tiče adrenalina paragliding je sport koji sam imala priliku probati uz brata. Ne bojim se visine. Svaki put kad se vidimo pitam ga može li se letjeti danas? Baš smo se neki dan sjetili da smo letjeli na Badnjak 2016. godine i htjeli smo to ponoviti, ali nažalost padala je kiša.

Kako se najradije opuštate i postoje li trenuci kada se posve "otkačite" od posla, pogotovo u ovo teško vrijeme?

- Da me ovo pitate prije godinu dana onda bih sigurno rekla da idem na koncerte, u kazalište na pub kvizove i putovanja. Sad je to sve drukčije. Kviz igramo online baš kao što smo ga igrali u ožujku, ali jedva čekam da se vrati uživo. Super da je prebačen online, ali uživo je sve ipak drukčije. U ono slobodno vrijeme valjda kao i svi kad su slobodni: čitam, gledam serije i uživam u slobodnim vikendima kad je god lijepo vrijeme izvan Zagreba.

 
index Instagram400x230 youtube