Sestra Ilije Erića koji je smješten u Ljubuškom nakon što se vratio iz Njemačke kako bi umro u rodnom kraju: "Moj brat u duši je sada miran"

Tiskani broj inozemnog izdanja Večernjeg lista jučer je objavilo nastavak tople ljudske priče o teško oboljelom Hrvatu Iliji Eriću (54) iz Kemptena, čija želja je bila da posljednje dane života provede u svojoj zemlji. Tekst iz Večernjeg lista, magazin Fenix je prenio u cijelosti:

Topla ljudska priča o teško oboljelom Hrvatu Iliji E. (54) koji je imao veliku, a vjerojatno i posljednju želju u svom životu, da umjesto u hospiciju (ustanovi za bolesnike u posljednjoj fazi života) u njemačkom Kentenu umre u svojoj zemlji, pobudila je veliku pozornost Nijemaca, ali i Hrvata u Njemačkoj.

Nakon što je tu priču objavio njemački portal All-in. de s područja Allgäu, a uz njihovu suglasnost prenio hrvatski portal Fenix-magazin.de iz Frankfurta, a potom prilog Fenixa na hrvatskom jeziku preuzeli i brojni drugi portali u Hrvatskoj i BiH, Večernji list sada ima i nastavak te priče iz Dubrovnika.

Pomoć župljana

Nakon što su djelatnici njemačkog Crvenog križa dovezli teško oboljelog Hrvata do njegove sestre u Dubrovnik, koja mu je ostala jedina živuća od bližnjeg roda, i odmah se vratili u Njemačku, župnik Hrvatske katoličke župa Kempten pater Matijas Farkaš o tome je obavijestio svoje župljane zamolivši ih za pomoć.

Naime, kako je napisao župnik pater Matijas, za „pokriti“ troškovi prijevoza oboljelog Ilije Erića od Kemptena do Dubrovnika trebalo je prikupiti 2500 eura.

Župnik je dosad prikupio 400 eura te moli župljane da pomognu prikupiti ostatak novca kako bi se Crvenom križu platio taj prijevoz. Iz obraćanja patera Matijasa župljanima doznaje se da je Ilija radio za jednu poljsku tvrtku.

Nakon što je nedavno otkrio da boluje od uznapredovalog tumora na mozgu, nastavio je raditi. Za vrijeme radnog odnosa doživio je moždani udar koji ga je primorao na operaciju tumora. Nažalost, poljski poslodavac ga je odjavio dok je još ležao u bolnici te je jedno vrijeme ostao i bez zdravstvenog osiguranja.

U međuvremenu je ta odjava poništena zahvaljujući pravnoj pomoći koju je dobio od njemačke države, napisao je pater Matijas koji se tamošnjem njemačkom hospiciju u Kemptenu stavo na raspolaganje kao prevoditelj i dušobrižnik.

Pater Matijas vodstvu hospicija prenio je i kako Ilija u Njemačkoj nema vlastitu obitelj, da ima samo sestru u Dubrovniku, odakle je i došao u Njemačku, da je svjestan svoga zdravstvenog stanja te da bi želio otići i proživjeti posljednje dane u svojoj zemlji.

Smješten u Ljubuškom

Ilijina sestra Mladenka (koja radi u Dubrovačoj bolnici, a čije sadašnje prezime nećemo navoditi) ispričala nam je kako je Ilija odmah nakon dolaska bio u 14-dnevnoj karanteni te da nije bio obolio od koronavirusa. Budući da na području Dubrovnika za njega nisu mogli pronaći mjesto u sličnoj ustanovi, preko veze su ona i muž uspjeli smjestiti brata u hospicij Božanskog Milosrđa u Ljubuškom.

– To smo uspjeli uz pomoć prijatelja i poznanika jer nigdje nije bilo mjesta za takvu skrb – kaže nam Mledenka, pričajući kako su ona i brat Ilija u Dubrovnik došli iz rodnog Gradca, koji se nalazi nedaleko od Međugorja u općini Čitluk.

Ilija je u Dubrovniku radio kao električar. Nakon što mu je prije više od tri godine propala tvrtka za koju je radio, a budući da nije bio ni oženjen niti je zasnovao obitelj, odlučio se na odlazak u Njemačku. – Iako teško bolestan, u duši je sada miran jer mu se ispunila želja da posljednje dane života provede u svojoj zemlji, prenosi nam Ilijina sestra Mladenka bratovo stanje nakon što se vratio iz Njemačke.

 
index Instagram400x230 youtube