Stariji Ljubušaci čuvaju sjećanja na nekadašnje uskrsne običaje

Oni se, uz pripravu kroz vrijeme korizme, vrijeme posta, molitve i dobrih djela, ne mogu promatrati izolirano od cjelokupnog značenja korizmeno-uskrsnog vremena.

Kao najrasprostranjeniji među tim običajima, kojem se osobito vesele najmlađi, jest ukrašavanje uskrsnih jaja.

U prošlosti su se jaja najčešće bojala u crnom vinu i u ljusci crvenog luka. Stariji i ne pamte umjetna bojila i naljepnice, pa mnogi od njih, bez obzira na današnje moderne tehnike, idu na sigurno i tradicionalno.

Sklad i zajedništvo

I Nada Lauc, koju mnogi poznaju kao jednu od članica pjevačke skupine Dream team Babe, s radošću se prisjeća nekadašnjih uskrsnih običaja. Sve je, kaže nam, bilo skromije, no veselja nije nedostajalo.

„Za obiteljskim stolom vladao je sklad i zajedništvo. Iako blagdanska trpeza nije bila obilata, nitko nije bio nezadovoljan. Danas imamo svega u izobilju, a nemamo ono najvažnije – ljubav u srcu. Što nam onda sve to vrijedi”, priča Nada.

Nadalje nam kazuje da posebno pamti druženja nekon misnih slavlja, uz pjesmu i tradicionalno kolo, ali i gađanje jaja novčićima na sam Uskrs.

„Pjesmu bi najprije započeli muškarci, nakon toga žene, potom bi se priključila i mlađarija. Svatko je imao priliku zapjevati i zaigrati, dok to danas rijetko gdje možete vidjeti”, govori Nada.

Na Veliku subotu, dodaje, pripremala se košara s hranom koja bi se nosila u crkvu na blagoslov.

“U košari smo nosili jaja, slaninu, kruh…, a ako bi domaćice bile zauzete poslom, za odlazak u crkvu su bili zaduženi ostali ukućani”, prisjeća se naša sugovornica.

Igre s uskrsnim jajima

Sjećanja iz prošlosti s nama je podijelio i Franko Šimić, član Mješovitog župnog zbora „Sv. Ante” s Humca.

„Posebno su mi se urezali u sjećanje obredi Velikog četvrtka, u kojima sam, čitajući poslanice, sudjelovao i ja. Bio je to za mene velik doživljaj”, ističe Franko.

Priča nam kako su se djeca na Uskrs veselila odlasku u susjedstvo i tucanju jaja, ali i Velikom petku, kada su se pekli domaći uštipci.

„Nakon dolaska sa svete mise i objeda, uslijedilo bi zajedničko druženje i iščekivanje pobjednika u tucanju jajima. Bilo je onih koji su znali „podvaliti” drveno jaje, no „tajnu” bi vrlo brzo otkrili”, kroz smijeh se prisjeća ovaj humački zboraš.

Zaključuje, baš kao i njegova sugrađanka Nada, da je sveopće veselje bilo na većoj razini u usporedbi s današnjim vremenima.