Mila Matijašević: "Iz djetinjstva ja još pamtim, kad smo išli svetom Anti" [audio]

Sjećanje

Iz djetinjstva ja još pamtim

kad smo išli svetom Anti.

Kad je sva obitelj moja

išla bosa priko polja.

Otac, majka i mi dica

molila bi se krunica.

Budila nas majka rano:

"Ajmo dico polagano"

Daleko je to od kuće

poslije će nam biti vruće.

O miline ljudi moji,

di god vidiš putić koji.

Iđu ljudi kao pčele

svetom Anti doći žele,

da mu dođu da zahvale

što im dade svoje dare.

Svi smo bliže, svi žurimo

da zavjete obavimo.

Kad ugledah svečev lik

pamtit ću ga zauvik.

U naručju dite drži,

a u ruci ljiljan bijeli

ko da svima reći želi

svi dođite, sve vas volim

i Bogu se za vas molim.

Neko liže, neko hoda, 

a znoj lije kao voda.

Hoće li se neko pomaći,

da je meni kip dotaći

da dotaknem i osjetim

svoj susret sa Antom svetim.

Kad bi to sve obavili,

svi bi se ispovidili.

Poslije toga svako ode

napiti se hladne vode.

Na čatrnji ljudi red

slađa voda, nego med.

Prvo nadan moja majka

ispekla bi uštipaka

i u ladu negdi sili,

malo bi se odmorili.

Pa svak malo odmori se

do početka svete mise.

Zvona zvone, zvona slave

i svečanost veću prave.

Srce tuče, puna duša 

pa ko ovo ne bi sluša.

Slabo bilo i zvučnika, 

pa bi našli svećenika

malo jače što govore

da ga svako čuti more.

Kad završi misa sveta, 

kroz Ljubuški svak prošeta.

Ko je ima djevojčice,

kupija bi menđušice

ili male naoćale

da se koče, da se hvale,

a dječaci trube žele,

da se malo provesele 

da vesele i da pamte

svečanosti svetog Ante.

U audiozapisu poslušajte razgovor s Milom Matijašević i njezine pjesme